Pokrivka, Matija, slikar, putopisac, fotograf, politički aktivist (Kutovi kraj Orahovice, 23.IX.1923. – Zagreb, 26.VI.2010.).

U Zagreb je došao 1947. i radio kao računovođa. Slikarsku i crtačku vještinu oblikovao je u Radničkom kulturno-umjetničkom društvu „Pavao Markovac“ u Zagrebu, pod vodstvom Josipa Zormana.

Okušao se u raznim slikarskim tehnikama, ali najpoznatiji je po crtežima perom i tušem. Minucioznim je crtežom prenosio svoje viđenje veduta u kojima se ogleda kontrast starog i novog u Zagrebu (naročito u Trnju i na Trešnjevki), ali i slavonske krajolike te istarska sela. Prve radove objavljivao je u zagrebačkom časopisu Glas rada, a potom često u Večernjem listu i u Radničkim novinama. Sam je sebe definirao „slikoputopiscem“, jer je u više objavljenih monografija spajao reprodukcije svojih crteža s pisanim komentarom.

Krajem 1970-ih i u 1980-im je često putovao po Istri, bilježeći tušem i tekstom utiske o poluotoku, susrete i drugo, što je objavljeno kao knjiga Istarska viđenja (Pula – Rijeka 1982.), te kasnije posebno Hum, najmanji grad na svijetu (Zagreb 1992.). Njegovi crteži mnogih građevina po Istri, a i zapisi o njima, imaju značajnu povijesno-dokumenarističku vrijednost, naročito za nerijetke objekte koji su u međuvremenu nestali u ruševinama.

Tiskane su mu i monografije Svojom Slavonijom (Vinkovci 1989.) te Stari i novi Zagreb (Zagreb 2004.), Zagrebački trolist (Zagreb 2004.), Mostovi: skalice, brve i mostovi (Zagreb 2004.), Mlinovi u Hrvata: žrvnjevi, vodenice, suvare i vjetrenjače (Zagreb 2004.), ali njegovi crteži ilustriraju i mnoge druge publikacije.

U Poreču je 1979. s kulturnim aktivistom Antom Triparom bio pokretač „Galerije 6“, umjetničke grupe u kojoj su s njim bili i lokalni likovni umjetnici Ivan i Melanija Krajina, Severino Majkus, Emil Benčić i Drago Orlić, a koja je za izložbeni prostor i ateljee dobila na korištenje palaču Zuccato u središtu porečke starogradske jezgre, tada nazvanu Galerija 6 (današnja Galerija Zuccato). Od početka 1980-ih do 1990-ih Pokrivka svoje crteže i zapise često objavljuje u porečkom lokalnom listu Adria i njegovom sljedniku Porečkom glasniku (u personaliziranim rubrikama Poreštinom odnosno Istrom slika i piše te Istarski slikopisi). U 1980-im izložbeni je prostor imao i u porečkom hotelu Diamant.

Na početku 1990-ih aktivira se i politički. Bio je među osnivačima porečkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice (ožujak 1990.) i njegov počasni predsjednik te član središnjice stranke. Bio je, prema vlastitim riječima, i član središnjice Matice hrvatske. Uključio se i u sastav Zbora narodne garde te je u Istri djelovao s pozicija hrvatskog šovinizma.

Slike