Hum, panorama, (snimio Vladimir Bugarin)

Hum

Hȕm (i Hȗm, tal. Colmo), gradić u središnjem dijelu Istre (45°21′N; 14°3′E; 349 m nadmorske visine); 52 stanovnika (2021.); 14 km jugoistočno od adminstrativnog središta Buzeta, na izoliranu položaju na brežuljku iznad izvorišta rijeke Mirne.

Vjerojatno je gradinskoga postanja, premda očuvani urbani elementi pripadaju tek srednjem vijeku. Kaštel oko kojega je nastalo naselje izgrađen je vjerojatno u XI. st., a prvi se put spominje 1102. u obliku Hulm u darovnici markgrofa Ulrika II. Na početku XIII. st. pripao je akvilejskim patrijarsima, a 1412. osvajaju ga Mlečani (rašporski kapetan Jacopo de Ripa [Riva]), koji su srušili zidine i kaštel kao odmazdu za pruženi otpor (kao i u nedalekom Roču), i u čijem je vlasništvu ostao do propasti Mletačke Republike (1797.).

Od XVI. st. stanovnici Huma među sobom su birali župana, požupa i »starješinstvo« (vijeće).

Hum je teško stradao u prvom naletu vojske Vuka i Nikole Frankopana 1615. za Uskočkoga rata, kada su u pohodima kraljevaca spaljena i opustošena i okolna sela. Utvrđeno naselje očuvalo je odlike srednjovjekovne urbane arhitekture i organizacije na vrlo maloj površini (stoga se naziva »najmanjim gradom na svijetu«). Sa zapadne je strane grad zatvoren krilom gradskih zidina, a ostali dio bedema tvore međusobno povezani vanjski zidovi kuća. Prostor je dvjema uzdužnim ulicama podijeljen u tri dijela. U sastavu zidina blizu gradskih vrata (iz 1562.) uzdiže se toranj iz 1552. (glagoljski natpis spominje majstora Gržinića) visok 22 m.

Na najvišoj je točki (negdašnji kaštel) župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, klasicističkog pročelja, izgrađena 1802. na mjestu crkve iz XIII. st. Crkva je bila preuređena početkom XVII. st. na inicijativu župana i zbora vijećnika (glagoljski natpis spominje župnika, župana, starješinstvo, tršćanskoga biskupa i meštra Jurja Gržinića), koji su tada predstavljali gradsku vlast. U njoj je na glavnom oltaru slika Baldassarea d’Anne, a na jednom bočnom slika Ivana Bastiana (Baštijana); ima kasnogotičke kaleže i ciborij iz 1539. Na gradskim je vratima glagoljski natpis 1562. Na groblju je romanička grobna kapela sv. Jeronima iz XII. st., jednobrodna građevina s upisanom polukružnom apsidom, s vrlo vrijednim zidnim slikama iz druge polovice XII. st. i mnoštvom grafita. Freske u trima ciklusima (Navještenje, Pohođenje, Muka Kristova) nastale su pod jakim utjecajem bizantskog slikarstva. Crkvica je imala trijem izgrađen 1537., koji je u XIX.st. srušen. U njoj se nalazio tzv. Humski triptih, polikromni drveni retabl s trima slikama i lunetom (tempere na platnu), s likovima Bogorodice s Djetetom i svecima. Glagoljski natpis na papiru na predeli datira ga u 1529., rad Antuna s Padove (Kašćerge). Iz Huma su dva glagoljska brevijara koja se čuvaju u Zagrebu (Arhiv HAZU i NSK).

U Humu završava Aleja glagoljaša.

Stanovnik je Hȕmec i Hȏmjan, stanovnica Hȕmka i Hȏmjanka, a pridjev hȕmski. U lokalnom oslovljavanju stanovnici samoga Huma su grašćaki, a okolnih zaselaka Homjani.

Tijekom XX. st. Hum je izgubio velik dio stanovnika te je ruraliziran, iako je dosta dobro očuvan. Posljednjih godina naselje se revitalizira i obnavlja.

Tradicija biranja „župana na leto dan“ obnovljena je 1977. kao pučka predstava na Dan Huma, druge subote u lipnju.

U Humu se od 2001. održava smotra istarskih rakija.

http://www.hum.hr/

Audio


Izbor župana u Humu.

Starinska polka iz Huma.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Branko Fučić, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982.; Katarina Horvat-Levaj, "Gradovi-utvrde sjeveroistočne Istre. Građevni razvoj i problemi revitalizacije", Buzetski zbornik, 1988., 12.

Slučajna natuknica

Prebeneg