Flapp (Flap), Giovanni Battista (Gian Battista, Gianbattista, Ivan Krstitelj), biskup (Kormin, tal. Cormons kraj Gorice, 18.IV.1845. – Poreč, 27.XII.1912.).

Studij teologije završio je u Gorici, gdje je 1868. zaređen za svećenika i zatim bio odgojiteljem i profesorom u goričkome malom sjemeništu. Godine 1870.–73. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i stekao doktorat iz teologije. Potom je u Gorici bio katedralnim vikarom i duhovnikom u teološkom sjemeništu, u kojem je također predavao crkveno pravo i povijest Crkve, a od 1875. bio je također prosinodalnim ispitivačem i sucem crkvenog suda. Godine 1880.–84. uređivao je nadbiskupski mjesečnik Folium periodicum Archidioecesis Goritiensis, u kojem je i objavljivao članke. Godine 1882. izabran je za zastupnika svećenstva u pokrajinskoj skupštini.

Car Franjo Josip I. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom, a papa Lav XIII. potvrdio je to imenovanje. Biskupsku posvetu primio je u Gorici, a posebno je bio ustoličen u Poreču i posebno u Puli. U Kopru je 1886. kupio i dao urediti zgradu za malo sjemenište, te pitomcima omogućio polaženje državne talijanske gimnazije, što je, zbog opasnosti od odnarođivanja hrvatskih đaka i širenja talijanskog iredentizma, izazvalo negodovanje hrvatskih svećenika i političara. Brinuo se za obnovu porečke bazilike (Eufrazijane) i pulske katedrale.

Godine 1894. pokrenuo je, nakon desetogodišnjega prekida, tiskanje biskupijskoga mjesečnika Folium Dioecesanum Parentino – Polensis, a 1896. uveo je u biskupiju Udrugu svećenika klanjatelja (adoratora). Svećenicima je branio čitanje političkih novina, čak i Našu slogu, ali im je redovito objavljivao i preporučivao molitvenike i nabožne knjige na hrvatskom i slovenskom jeziku, te katolički tisak. U hrvatsko-talijanskim župama propovijedao je na obama jezicima i u krizmanika provjeravao vjersko znanje na njihovu materinskom jeziku, pa su ga zbog toga 1896. napali talijanski i potalijančeni vjernici u Motovunu i Vižinadi te talijanski tisak. Snažno su prosvjedovali također hrvatski vjernici, svećenici i tisak nakon što je 1901. proveo odluku Kongregacije za bogoslužje iz 1898. o ukidanju pjevanih dijelova u bogoslužju na hrvatskom jeziku, tzv. šćaveta (glagoljaške liturgije na pučkoj čakavštini). Papa Lav XIII. imenovao ga je 1902. kućnim biskupom asistentom.