Rukavina, Aleksandar (Saša), kipar i slikar (Zagreb [Horvatovac], 2.III.1934. – Sežana, 16.IX.1985.).

Studij kiparstva završio 1958. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (Grga Antunac, Vjekoslav Rukljač i Vanja Radauš). Bio je suradnik Majstorske radionice V. Radauša (1959.–62.). Godine 1960.–61. sudjelovao na izložbama „15 mladih“. Njegova figurativna i apstraktna skulptura, pretežito komornoga karaktera, obilježena je sažimanjem oblika, artikuliranim volumenima i traženjem izražajnosti u obliku i materijalu. Kontrastirao je obrađenu i „sirovu“ površinu materijala, ponajčešće kamena i drva. Izlagao je u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Beogradu, Puli, Bujama i Grožnjanu.

Od 1962. do 1969. u Bujama je radio kao nastavnik likovnog odgoja u osnovnoj školi i u gimnaziji, a od 1971. živio je i radio u Brtonigli. U Grožnjanu je 1964. inicirao likovnu koloniju te revitalizaciju mjesta kao „grada umjetnika“. Izradio je i niz reljefnih kompozicija za arhitektonske prostore te spomen-biste u Oprtlju, Bujama i Novigradu. Od monumentalnih plastika ističu se Istarska žena (1964.) u Bujama te spomenici palim borcima u Novoj Vasi kod Brtonigle (1975.), Juricanima (1978.), Plovaniji (1981.) i Kućibregu (1984.). Također je slikao akvarele i ulja na platnu s istarskim motivima.

Od 1989. u Brtonigli djeluje Memorijalna galerija Aleksandar Rukavina, čiji je početni postav činilo 37 skulptura iz umjetnikova ateljea koje je njegova obitelj za to prepustila tadašnjoj općini Buje, a još je deset replika skulptura donirala njegova majka Jelena Biondić-Holthusen. Galerija je 2024. prerasla u Kulturni centar Aleksandar Rukavina, s ukupno 60-ak radova, a i ulica u kojoj se nalazi nosi umjetnikovo ime. U Brtonigli je 2018. pokrenut je projekt KIPAR - kiparska škola „Aleksandar Rukavina“, za studente kiparstva. U Grožnjanu mu je 2020. otkriveno spomen-poprsje, rad akademskoga kipara Ante Tončija Orlića.

Rukavina je bio oženjen arhitekticom Ritom Počekaj.

Slike