Radauš, Vanja (Ivan), kipar, slikar i pjesnik (Vinkovci, 29.IV.1906. – Zagreb, 24.IV.1975.).

Polazeći predavanja Dragana Aleksića u Vinkovačkoj gimnaziji, zainteresirao se za rusku avangardu i časopis Zenit, što ga je ponukalo da studira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1930. pod mentorstvom Ivana Meštrovića. Na stipendijskom boravku u Parizu (dijelio je stan s Antunom Motikom) susreće se s djelima Watteaua, Rodina i Bourdellea i stvara pod njihovim utjecajima, a 1937. doticaj s Michelangelovim djelima u Italiji usmjerio ga je na izražajnost, pokret i dramatiku, što će postati trajnim obilježjem njegove skulpture. Sudjeluje 1932.–34. na izložbama udruženja Zemlja, a 1939. realizira svoju prvu samostalnu izložbu u salonu Ullrich u Zagrebu. Tehnike kojima se koristi su uglavnom akvareli, tempere i razne grafike, a skulpture izrađuje u terakoti, bronci i obojanoj sadri. Sudjelovao je u narodnooslobodilačkom pokretu. Od 1945. do umirovljenja redoviti je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 1950. je uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča predstavljao Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu. U vrijeme Domovinskog rata uništen je velik broj njegovih djela spomeničkoga karaktera. Smatra ga se jednim od najvećih hrvatskih kipara XX. stoljeća. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Objavio je i nekoliko zbirki pjesama.

Na rivi u Puli nalazi se njegov Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, poznat i kao Pobuna u Villefrancheu. Izrađen je 1952. po narudžbi tadašnje republičke vlade kako bi se obilježila pobuna bošnjačkih i hrvatskih pripadnika 13. SS Handžar divizije protiv nadređenih njemačkih časnika u francuskom gradu Villefranche-de-Rouergue 1943. Međutim, spomenik je umjesto toga – protiv volje kipara, zbog izmijenjene kompozicije – postavljen 1955. u pulskom parku na rivi (danas Titov park). Nakon što su uzeti odljevci s pulskog spomenika, većina je skulptura (u nešto drugačijem razmještaju) postavljena 2006. u spomen-parku „Pobuna Hrvata“ u Villefrancheu. Tom su prigodom dva grada dogovorila sporazum o bratimljenju, koji je potpisan 2008.

Radauš je autor i spomenika palim borcima i žrtvama fašizma (poznat i kao Pogreb partizana) na Titovom trgu u Bujama, postavljenog 1954. u povodu dolaska Josipa Broza Tita u Buje nakon pripajanja Zone B Slobodnoga Teritorija Trsta Jugoslaviji. Sudjelovao je 1971. na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi, o čemu svjedoči njegova kamena skulptura Glava u Parku skulptura. Te je godine i samostalno izlagao u Labinu i Puli.

Njegova supruga, etnologinja Jelka Radauš Ribarić, bila je kći jezikoslovca Josipa Ribarića.

Slike