Grožnjan, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Milivoj Mijošek), 2016.

Grožnjan

Grožnjȁn (tal. Grisignana), gradić u središnjem dijelu Istre, 7 km jugoistočno od Buja (45°23′N; 13°44′E; 288 m nadmorske visine); 142 stanovnika (2021.), sjedište općine.

Nalazi se na rubu visoravni Gornje Bujštine, iznad doline Mirne, i lokalnom je cestom povezan s Bujama.

Stanovnik je Grožnjȁnac, stanovnica Grožnjȃnka, a pridjev grožnjȃnski.

Stanovništvo se bavi turizmom (iznajmljivanje apartmana i kuća za odmor) i kulturnim turizmom (sjedište Međunarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži; galerije, atelijeri i likovne radionice) te poljodjelstvom (vinova loza, masline, voće i povrće) za vlastite potrebe.

Ima tipične gradinske značajke (položaj i urbanistički lik), a područje je bilo naseljeno i u rimsko doba. Život se na položaj Grožnjana vratio u ranom srednjem vijeku, a u povijesnim vrelima spominje se prvi put 1102., kad je tadašnju utvrdu (kaštel) s cijelim feudom Ulrik II. (Weimar-Orlamünde) poklonio akvilejskoj Crkvi. Od 1238. do 1339. Grožnjan je s prekidima pripadao feudalnom gospodaru Kostela (Pietrapelosa), a 1358. došao je pod vlast Venecije. Mlečani su odmah obnovili i učvrstili zidine te je Grožnjan postao jednom od važnih karika u obrambenom sustavu mletačke Istre, u njemu je imao sjedište kapetan zadužen za obranu mletačkih posjeda sjeverno od Mirne (do kraja XIV. st., kada prelazi u Rašpor). Gradom je upravljao podestat, od XIV. st. mletački plemić, a u XVI. st. koparski. Imao je prometni izlaz na more preko luke u Baštiji na Mirni. Stradao je u kužnim epidemijama, ali i u Uskočkom ratu, tako da je početkom XVII. st. bio gotovo napušten.

Nakon pada Venecije ostao je izvan glavnih putova, polako propadajući, a dio stanovništva otišao je i poslije Drugog svjetskog rata. Sačuvani su dijelovi srednjovjekovnih bedema i jedna (od dvojih) gradska vrata iz XV.–XVI. st. Od njih se spuštao pokretni most preko opkopa koji je s istoka dodatno branio grad. S unutrašnje je strane vrata renesansna loža iz 1587., iznad koje je bio fontik, a s vanjske strane kapela sv. Kuzme i Damjana s lopicom, iz 1554. Zidne slike oslikao je Ivan Lovrenčić (1990.). Renesansna podestatova palača (1588.) preuređena je u baroknom slogu (1726). Palača Spinotti pripada baroknoj arhitekturi. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krešencije sagrađena je 1600., a temeljito obnovljena 1770. U crkvi su vrijedne barokne korske klupe, ulje na platnu iz XVII. st. s prikazom sv. Petra od Alcantare i mramorni kasnobarokni oltari. Unutar zidina su crkvice sv. Roka i sv. Martina, obje iz XIV. st.

Revitalizaciju su na poticaj kipara Aleksandra Rukavine 1965. započeli likovni umjetnici koji su u Grožnjanu boravili tijekom ljeta, a neki su se ondje i trajno nastanili. Iste je godine Grožnjan dobio epitet »grada umjetnika«. U njemu djeluje 28 atelijera, od toga 6 pripada članovima Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre. Gradska galerija Fonticus predstavlja domaće i strane suvremene likovne projekte, a od 1999. djeluje profesionalno u okviru programa HDLU Istre. U likovnom fundusu grada nalaze se radovi više desetaka umjetnika. Heraldička zbirka Grožnjana (otvorena 2000.) sadrži više od 150 reljefa grbova uglavnom istarskih i hrvatskih gradova i područja (autor Eugen Vodopivec Borkovsky). U Grožnjanu djeluju Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži od 1969. i Imaginarna filmska akademija od 1995. Važni su događaji: Godišnja izložba Grožnjanskog likovnog kruga, Ex tempore i festival Jazz is Back! (koji je 1999, pokrenuo Boško Petrović). Područje oko grada pogodno je za pješačenje, vožnju biciklom.

Općina Grožnjan-Grisignana prostire se sjeverno od donjeg toka rijeke Mirne, između Buja na zapadu i Oprtlja na istoku, a na sjeveru dotiče slovensku granicu, površina joj je 66 km2 i broji 656 stanovnika (2021.).

Uz Grožnjan u njezinom je sastavu još 9 naselja (s brojnim zaseocima): Antonci-Antonzi (49 stanovnika, 2021.), Bijele Zemlje-Terre Bianche (70), Kostanjica-Castagna (61), Kuberton-Cuberton (22), Makovci-Macovzi (92), Martinčići-Martincici (111), Šterna-Sterna (70), Vrnjak-Vergnacco (-) i Završje-Piemonte d'Istria (39).

Grb Općine Grožnjan povijesni je grb Grožnjana, koji se nalazi na zgradi Fontika. Štit je uspravno ovalan (iberijski) s plavim poljem u čijoj je sredini srebrni (bijeli) ljiljan koji drži ruka zlatne (žute) boje koja izlazi iz desnog ruba ovala. Ispod ljiljana je srebrno (bijelo) brdo, a iznad, s lijeve strane, izlazi zlatno (žuto) sunce sa zracima. Zastava je plave boje s općinskim grbom obrubljenim bijelom bojom.

Dan Općine je 15. lipnja, blagdan zaštitnika grožnjanske župe sv. Vida, Modesta i Krešencije.

Više ilustracija Grožnjana i njegovih znamenitosti s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

http://www.groznjan-grisignana.hr/

http://www.tz-groznjan.hr/

http://www.gallery-fonticus-groznjan.net/

http://www.zigantetartufi.com/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Medulin