Literatura
Sergio Galimberti, Santin – Testimonianze dall’archivio privato, Trieste 1996.
Santin, Antonio, riječki i tršćansko-koparski biskup (Rovinj, 9.XII.1895. – Trst, 17.III.1981.).
Klasičnu gimnaziju polazio je u Kopru, teologiju studirao u Gorici i Mariboru, a završio ju u Stični 1918. Iste je godine bio zaređen za svećenika, a kako se nije mogao vratiti u Istru, do rata se brinuo za pulske i rovinjske evakuirce u okolici Beča. Nakon povratka kratko je bio kapelan u Mutvoranu i Kavranu, gdje je učio hrvatski, a zatim je u Puli djelovao kao kapelan, koralni vikar, župnik i kanonik do 1933. Doktorat društvenih znanosti stekao je u Bergamu.
Postavši biskupom upravljao je Riječkom biskupijom 1933.–38., a potom bio premješten na čelno mjesto Tršćanske i koparske biskupije. Nakon rata i novoga državnog razgraničenja doživio je 1947. komadanje Tršćanske i gubitak Koparske biskupije te je do umirovljenja 1975. upravljao ostatkom Tršćanske biskupije, u granicama Italije. Papa mu je 1963. dao počasni naslov nadbiskupa.
Kao pulski kapelan i župnik sukobio se najprije s marksističkom i socijalističkom ideologijom, a poslije s fašističkim totalitarizmom. Kao riječki biskup organizirao je pučke misije po župama i euharistijski kongres, te je otvorio malo sjemenište. S odobrenjem Kongregacije iz bogoslužja je kao zloporabu potisnuo šćavet, odnosno zabranio je moljenje i pjevanje nekih dijelova mise i drugih pučkih pobožnosti na hrvatskom i slovenskom, te uveo latinski jezik. Sukobio se sa svećenicima koji nisu htjeli preuzeti školski talijanski vjeronauk.
Tršćansku i koparsku biskupiju s trojezičnim stanovništvom, koja se onda protezala od Postojne do srednje Istre, preuzeo je nakon što su fašističke vlasti uklonile biskupa Luigia (Alojzija) Fogara. U dvojezičnim je župama redovito propovijedao talijanski i hrvatski, odnosno slovenski, te je i nakon ultimativne zabrane vlasti 1940., od svećenika zahtijevao da se drže istih načela, a napadane je branio. Također je naredio da u koparskoj sjemenišnoj gimnaziji svi učenici uče hrvatski ili slovenski jezik. U ratnim je godinama prosvjedovao protiv uhićenja i progona Hrvata i Slovenaca te pomagao zatočenima. Prvi je obišao sve župe i istarska popaljena sela nakon njemačke okupacije Istre 1943. Poslije je često intervenirao u obrani nevinih i nezaštićenih. U svibnju 1945. posredovao je kod njemačkih zapovjednika u Trstu da poštedi grad od miniranja i ugovorio susret s partizanskim časnikom u sakristiji sv. Justa radi mirne predaje vlasti.
U poratnim se godinama kao Talijan zauzimao da Julijska Venecija ostane u sastavu Italije.
Bio je vrstan govornik i pisac mnogih pastirskih pisama te više knjiga i autobiografskih djela: Al tramonto – Ricordi autobiografici di un vescovo (1978.), Così scrisse di sè Antonio Santin (1981.) i dr.
Sergio Galimberti, Santin – Testimonianze dall’archivio privato, Trieste 1996.
Istrapedia je regionalna internetska enciklopedija, projekt Istarske županije. U njoj su riječju, slikom i zvukom objedinjeni i predstavljeni zemljopis, priroda, povijest, svekolika baština, zapažene osobe, umjetnost, kultura i ostale značajke cijelog istarskog poluotoka, neovisno o političkim granicama.
Više o projektu Istrapedia...Istrapedia sadrži više od 4.000 natuknica, a moguće ju je pretraživati kroz abecedarij, naznačene kategorije, galerije i teme, vezane članke ili pomoću tražilice u koju se upisuju riječi povezane s iskanom natuknicom ili više njih.
Više o mogućnostima tražilice...Istrapedia je djelo više stotina autora, pisaca natuknica, snimatelja, urednika... No, ona se stalno nadograđuje, a u njezinom obogaćivanju mogu sudjelovati i čitatelji svojim komentarima, primjedbama i prijedlozima, kao i konkretnim prilozima - natuknicama, fotografijama, video i audio zapisima.
Više o mogućnostima suradnje...
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar