Kilovče, rodno mjesto Antona Franka na staroj bojanoj razglednici, tiskanoj oko 1913., godine njegova rođenja, (preuzeto s https://www.kamra.si/mm-elementi/kilovce-okrog-1913-leta/)

Frank, Anton

Frank, Anton, bravar, tigrovac, partizan (Kilovče kod Prema [Ilirska Bistrica], 14.I.1913. – Piran, 23.IX.1978.).

Rođen je u zemljoradničkoj obitelji, otac Anton, majka Ivana rođ. Tomšič. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, potom je izučio za bravara.

Bio je uključen u aktivnost ilegalne separatističke revolucionarne organizacije TIGR te je na svojem području raspačavao antifašističku literaturu koju je dobivao od istaknutih tigrovaca Viktora Bobeka iz Ilirske Bistrice, Antona (Tone) Dolgana iz Topolca, Ivana Simčića iz Matuji i dr. U ljetu 1941. uključuje se u narodnooslobodilački pokret i sudjeluje u aktivnostima Osvobodilne fronte (OF). Na njegov je podstrek u Kilovčama u studenom 1941. organiziran prvi odbor OF-a u bistričkom kraju, a bio mu je i predsjednik. Sudjelovao je u više partizanskih akcija, a 27.III.1942. poslan je s drugovima u Šempeter (danas Pivka) kupiti oružje od talijanskog narednika Cosima Ercolea, ali ih je on izdao te ih je dio istog dana uhićen. Franka su uhitili sljedećeg dana u domu u Kilovčama.

Više je mjeseci mučen u tršćanskom i koparskom zatvoru, naposljetku ga je Specijalni sud za zaštitu države u Rimu 28.XI. iste godine osudio na 24 godine zatvora. Bio je zatvoren u kaznionicu u Civitavecchiji, iz koje je pobjegao 13.XI.1943. i priključio se talijanskim partizanima.

Potom je, 17.VII.1944., pristupio bazi narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) u Bariju te je uključen u Treću prekomorsku brigadu. Sudjelovao u svim njezinim bitkama na području Jugoslavije, od Dalmacije preko Like i zapadne Bosne sve do Ilirske Bistrice posljednjih dana rata.

U poraću je radio u mariborskoj tvornici automobila (TAM) i u prijevozništvu u Ilirskoj Bistrici. Sudjelovao je u omladinskoj radnoj akciji na pruzi Brčko – Banovići, potom radio do 1953. u Kulašima (kod Dervente, Bosna i Hercegovina), odakle se preselio na riječko područje.

Živio je u Frančićima kraj Rukavca pa u Jurdanima i radio na željeznici i u trgovini. Godine 1963. odlazi u invalidsku mirovinu te se preselio u rodne Kilovče. Od 1969. živio je u Ilirskoj Bistrici, a umro je u piranskoj bolnici.

U mirovini je pisao pjesme koje je objavljivao u ljubljanskom Kmečkom glasu, a za neke je i nagrađen.

Dobitnik je više jugoslavenskih odlikovanja, među kojima i Ordena bratstva i jedinstva.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Tone Rutar, „Frank Anton“, Primorski slovenski biografski leksikon, 19, dodatak B–L, Gorica 1993., 577-578; Tribunale speciale per la difesa dello Stato, Decisioni emesse nel 1942, Roma 1997., 240-243; Marijan F. Kranjc, Organizacija TIGR v primežu vojaških obveščevalnih služb, Ljubljana 2017., 269.