Mihajlović, Branislav – Bane, novinar, sportski i kulturni aktivist (Vladičin Han, Srbija, 16.II.1925. – Rijeka, 26.VIII.2015.).

Otac mu je bio Vujica, majka Stojina rođ. Popović.

Posao ga dovodi 1948. u Istru. U Tvornici cementa Koromačno radi kao knjigovođa do 1952., kada se seli u pulsku cementaru. Na poziv knjižara Marka Zlatića, vjenčanog kuma, prelazi u Istarske knjižare. Bio je jedan od osnivača trgovačke škole u Puli.

Krajem 1950-ih okreće se novinarstvu. U pulskom tjedniku Glas Istre zaposlio se 1959. i prvenstveno prati sport i kulturu. Ubrzo s Brankom Karićem pokreće eksperimentalni program Radio Pule, a na toj će postaji raditi od njezina osnutka 1961. Čitao je prve radijske vijesti i radio prve prijenose uživo. Radio Pula je u početku djelovao u sklopu poduzeća Glas Istre, a nakon njihova razdvajanja Mihajlović je do umirovljenja 1988. bio novinar i urednik sporta na tom pulskom radiju. Novinarstvom se u mirovini nastavio baviti kao suradnik Glasa Istre sve do 2001.

Glavni likovi u njegovim intervjuima, reportažama, izvještajima i općenito u novinarskom pristupu bili su sportaši, treneri, prvenstveno entuzijasti i istinski akteri sporta.

Tijekom novinarske karijere je i studirao te je diplomirao u prvoj generaciji Više ekonomske škole u Puli.

Uz brojne aktivnosti u sportu i kulturi, bio je jedan od najvjernijih članova pulskog kulturno-umjetničkog društva „Matko Brajša Rašan“, s kojim je nastupao i dugo nakon umirovljenja.

Pokopan je na gradskom groblju u Puli.