Facchini, Emilio, pilot, političar, poduzetnik (Livade, 1.II.1888. – Trst, 4.X.1961.).

Rođen u imućnoj obitelji trgovca i poduzetnika Angela Facchinija i majke Victorije rođ. Doz. Kršten je u Motovunu kao Emilio Umberto Antonio.

Bio je jedan od pionira zrakoplovstva u Istri. Letačke vještine učio je u školi zrakoplovne industrije Caproni (nazvanoj po inženjeru zrakoplovstva Giovanniju Battisti Caproniju, 1868.-1957.) u mjestu Vizzola Ticino u Lombardiji, gdje je i položio za pilota. Pilotsku dozvolu izdao mu je 19.VII.1912. Aero Club d’Italia. Austrijska zrakoplovna komisija (Österreichische Aëronautische Kommission) izdala mu je 4.III.1914. diplomu zrakoplovnog vodiča (aviatische Führer, br. 155).

U lipnju 1913. sudjelovao je na motorističkoj utrci izdržljivosti Trst – Most na Soči – Škofja Loka – Ljubljana – Opčine u organizaciji tršćanskog motokluba (Club Motociclistico Triestino). Natjecao se u drugoj grupi (3-4 ½ KS) motorom od 3 ¾ KS.

Poduzetničkog duha, postao je načelnik općine Oprtalj; pokrenuo je i unaprijedio eksploataciju te trgovinu crnim i bijelim tartufom u Livadama u komercijalnim razmjerima dobivši prvu državnu koncesiju, zatim destilaciju likera, trgovinu drvom, modernizirao je i proširio Istarske toplice, obnovio eksploataciju bijelog kamena u kamenolomima iznad Toplica i kraj Grožnjana. Tim je istarskim kamenom 1930-ih izgrađen ulaz u glavni kolodvor u Milanu i nekoliko zgrada u Londonu. Kao posljednji načelnik općine Oprtalj za vrijeme talijanske uprave, emigrirao je u Trst gdje je živio do smrti.

Supruga mu je bila Maria Hervatin s kojom je brak sklopio 1926. u Vodicama (crkveno) i Materiji (civilno). Njihov sin Silvio, rođen 1928. u Livadama, autor je knjige La grande carratada istriana (Trieste 1997.), koju je posvetio ocu, te djela također zavičajne tematike, Portole d'Istria tra immagini e memorie (Trieste 2003.) i Portole d'Istria: attraverso effemeridi, regesti e terminazioni (Trieste 2008.).

Mlađi sin Roberto (Livade, 18.X.1932. – 2017.) pokrenuo je 1988. u Trevisu obrtničku radionicu za umjetničku obradu mramora, koju je nastavio voditi njegov sin Stefano.

Slike