Peutingerov zemljovid (lat. Tabula Peutingeriana: Peutingerova tabla), srednjovjekovna kopija preradbe rimskodobne zemljopisne karte iz početka III.st.

Pretpostavlja se da je izvorniku kao predložak poslužio Agripinin zemljovid. Kopija je načinjena u XII.–XIII. st., a nazvana je po Konradu Peutingeru (1465.–1574.), njemačkom humanistu koji ju je prvi proučavao i pripremao objavu.

Čuva se u Beču, a sastoji se od 11 pergamentnih listova ukupne dužine 6,75 m i 34 cm visine. Cijela karta u uskoj traci prikazuje golem prostor od Atlantika do Indijskog oceana, s ucrtanim gradovima, fizičkim značajkama (brdskim lancima i planinama, rijekama), cestama i cestovnim postajama, u različitim bojama, tako da su svi podatci vrlo zgusnuti.

Istru, koju naziva Isteria, prikazuje kao poluotok, sa šest vinjeta i nazivima: Aquileia, Fonte Timavi, Tergeste, Parentio, Quaeri, Siluo, Pola, Portus Flanaticus, fl. Arsia, Alvona i Tarsatica, te otocima Sepomaja, Ursarija, Pularija. Uz nazive Tergeste (Trst) i Alvona (Labin) nema vinjete naselja, tako da se položaj ostalih vinjeta vjerojatno ne slaže sa stvarnim stanjem, ali odnosi među njima, osobito udaljenosti napisane brojem milja uz crvene linije cesta, ne pokazuju znatna odstupanja od stvarnih.