Građevni materijali

Građevni materijali, materijali koji služe za gradnju. Kao i u cijelom sredozemnom bazenu, osnovni je građevni materijal kamen, od kojega su gotovo sve građevine od prapovijesti do kraja XIX.st., a i danas se često primjenjuje u unutar. uređenju prostora te u izradbi elemenata arhit. plastike i u javnim radovima. Jurski vapnenac kirmenjak (orsera), najpoznatiji je istar. kamen, kojim su ukrašene mnogobrojne zgrade u Istri te u Veneciji, Trstu i Rijeci.

Vadio se na nekoliko lokacija u široj okolici Poreča i Vrsara. Od krednih vapnenaca najpoznatiji su oni koji se već stoljećima eksploatiraju od Svetog Lovreča do Bala, poznati pod zajedničkim imenom istarski žuti (giallo d’Istria) te rudistni vapnenci iz Cave Romane kraj Vinkurana, poznati kao statuario i fiorito. Ugl. su se rabili kao klesanci za zidanje ili za izradbu fine arhit. plastike i kipova. Kamen za tesanje dostupan je u svim krajevima Istre; u nekima je to sivi eocenski pješčenjak, a u drugima kristalični kredni vapnenac. Zahvaljujući tankoj uslojenosti u površinskim slojevima bila je moguća eksploatacija jednostavnim alatima. Najčešće se rabio kao grubi tesanac za zidanje ili popločavanje ulica, u obliku kalanih ploča za pokrivanje krovova (škrile) te kvalitetniji i jedriji komadi za izradbu arhit. plastike. Kamen je i sirovina za dr. proizvode, ponajprije vapno (japno, kalcina), koje se tradicionalno proizvodilo u japlenicama, posebnim slaganim pećima, uporaba kojih se ponovno revitalizira u jugoist. Istri, a postoji i tradicija industrijske proizvodnje (Most Raša). Kamen je ujedno i materijal za proizvodnju cementa, koja je započela sred. XIX.st. u Rovinju, a u neprekinutom se nizu nastavila do danas (portland cement u Koromačnu i Umagu, aluminatni cement u Puli). Na bazi kamena, u Istri se proizvode i drugi kompozitni materijali: asfalt u cestogradnji, beton i žbuke u građevinarstvu te kalcit u proizvodnji boja. Glina se u građevinarstvu u Istri koristi više od dva tisućljeća; od ant. se vremena proizvode crjepovi za pokrivanje krovova (tegule), u XIX.st., s početkom ind. proizvodnje, modernizirani su i standardizirani u obliku kupa (kanalica). Opeka je glineni proizvod, poznat još od antike, u manjem opsegu primjenjivana i tijekom cijeloga sr. vijeka, pa u ind. eri do danas (Cerovlje). Osim znatnih rezerva gline u tercijarnim i kvartarnim nanosima u Cerovljanskoj dolini te dolinama rijeka Mirne, Raše i Boljunšćice, nalaza te sirovine ima i u krškim predjelima, zajedno s terrarossom i paleogenskim boksitima, materijalima koji su se također, posebice tijekom sr. vijeka, rabili za dodatke vapnu i pijesku u izradbi žbuka. Kremeni pijesak poznat je u Istri kao ind. sirovina (proizvodnja stakla i plinobetona u Puli), ali se također, na temelju ant. tradicije, upotrebljavao i za proizvodnju vodonepropusnih žbuka (cisterne) i žbuka otpornih na visoke temperature (krušne peći, ognjišća). Drvo je u Istri važan građevni materijal, a kako ga na njezinu području tijekom povijesti nije bilo dovoljno, eksploatirano je pomnjivo i vrlo često izvoženo. Hrast lužnjak iz doline Mirne, iz Motovunske šume, davao je vrlo kvalitetnu drvnu građu (grede, mosnice, oblovina) za građevinarstvo i za brodogradnju, a nalazi se u pilotima na području cijele Venecije i Istre, pa i u ant. temeljnim konstrukcijama grad. zidina u Puli. Hrast kitnjak, cer, bio je kvalitetan standardni materijal za krovišta, međukatne konstrukcije i skele. Također su važni: akacija, drvo posebne otpornosti na truljenje u vodi ili vlažnoj sredini, bor (posebno pinus pinea), koji se rabio i kao drvna građa i kao materijal za proizvodnju drvnoga katrana, temeljnoga materijala za šuperenje, te pitome vrste oraha i trešnje, važne za proizvodnju furnira. Trstika i vrba upotrebljavale su se kao nosivi materijal za unutarnje žbukanje. Istra je općenito siromašna metalnim rudama, ali je poznat pokušaj eksploatacije manjih količina željeza prije I.svj. rata kraj Kavrana.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

M. Bijažić, Istarski narodni običaji i stari zanati, Pula 1999.

Slučajna natuknica

Vila Emma