Hraste, Mate, dijalektolog, onomastičar i gramatičar (Brusje na Hvaru, 25.I.1897. – Zagreb, 29.XI.1970.).

Slavistiku je diplomirao 1923. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1937. u Beogradu disertacijom Čakavski dijalekat ostrva Hvara. Profesorski rad započeo je 1924. u Sisku, Srijemskoj Mitrovici i Petrinji. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i dijalektologiju bio je docent od 1946., a od 1955. do umirovljenja 1965. redoviti profesor.

Godine 1961. izabran je za redovitoga člana JAZU, a 1961.–65. bio je ravnatelj Instituta za jezik JAZU. Bio je urednik mnogobrojnih jezikoslovnih publikacija (Jezik, Filologija, Hrvatski dijalektološki zbornik, Radovi Zavoda za slavensku filologiju i dr.), suradnik Leksikografskoga zavoda.

Proučavao je čakavske mjesne govore, fonološka i morfološka pitanja u čakavskom narječju, a posebice čak. akcentuaciju (Dvoakcenatski sistem u hrvatskom ili srpskom jeziku, 1957.; O kanovačkom akcentu u Hrvatskoj, 1957.). U Istri je intenzivno istraživao 1960-ih. Opisao je štakavsko-čakavske govore jugozapadne Istre, buzetske te ikavske govore sjeverozapadne Istre (Zbornik u čast Stjepana Ivšića, 1963.; Govori jugozapadne Istre, 1964.; Hrvatski dijalektološki zbornik, 1966., Filologija, 1967.). Započeo je rad na najvećem hrvatskom dijalektološkom rječniku (Čakavisch-deutsches Lexikon I., 1979.).

Iz područja onomastike značajna mu je studija Antroponimija i toponimija općine hvarske (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1956.), te rad Nepoznate slavenske kolonije na obalama Gargana (Kolo, 1963), u kojemu je naveo znatan broj hrvatskih prezimena.

U suradnji s Ivanom Brabecom i Sretenom Živkovićem napisao je maretićevsku priručnu Gramatiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, koja je izlazila 1947.–70. Sudjelovao je u Novosadskom dogovoru (1954.) i u pravopisnoj komisiji za izradbu novosadskoga Pravopisa hrvatskosrpskoga književnoga jezika s pravopisnim rječnikom (1960.). Također je potpisnikom Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika (1967.).