Turinetti

Turinetti, pijemontska feudalna plemićka obitelj podrijetlom iz Chierija.

Savojski vojvode dodijelili su članovima obitelji titulu plemića de Priè i Pancalieri, a od Carla Emanuela II. dobili su i naslov markiza sa spomenutim predikatom.

U obitelji se izdvajaju Carlo Giuseppe, pazinski grof i najpoznatiji član obitelji, koji je kao suradnik austrijske vladarske kuće obnašao i druge dužnosti u državi, te Ercole.

Obitelj je imala više posjeda. Vlasnikom Pazinske knežije postala je 1708., kada je već posjedovala gospoštije Socerb i Podgrad. Socerbom je zavladala 1702. (nakon obitelji Petazzi, koja ga je 1617. preuzela od obitelji Rauber). Upravitelji koji su u ime Turinettijevih vodili knežiju (Giuseppe Antonio Cignetti, Gaetano de Marotti, Ignazio de Calo, Giuseppe Antonio de Zanchi, Martino de Terzi i Gian Paolo Bissolatti) suočavali su se s pobunama podložnika zbog povećanih davanja, no dvor u Grazu uspješno je rješavao sporove kažnjavanjem pojedinih upravitelja.

Markiz Giovanni Antonio Turinetti de Priè prodao je knežiju 1766. grofu Antoniju Montecuccoliju iz Modene za 200.000 njemačkih fiorina, temeljem ugovora koji je parafiran u Ljubljani 1.IX.1766. Ugovor je 1767. verificirala Dvorska komora u Beču. Knežija s gospoštijama Socerb i Podgrad bila je privatni posjed Montecuccolijevih. U mirnijim okolnostima više se ulagalo u gospodarski i društveni napredak.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Dane Gruber, Povijest Istre, Zagreb 1924.; Camillo De Franceschi, "Storia documentata della Contea di Pisino", AMSI, 1963., 10–12; Miroslav. Bertoša, "Nemirne granice Knežije", Vjesnik HARP, 1983, 26; Lujo Margetić, "Iz pazinske prošlosti", Pazinski memorijal, 1989., 18; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995.

Slučajna natuknica

Andeško-Meranski