Babudri, Francesco, povjesničar i pisac (Trst, 26.XI.1879. – Bari, 27.VIII.1963.).

Od djetinjstva je živio u Poreču, gdje je (1908.–19.) bio tajnikom udruge Società Istriana di Archeologia e Storia Patria. Godine 1924.–31. radio je u tršćanskom Civico Museo di Storia ed Arte, a potom se preselio u Bari.

Pisao je o starijoj crkvenoj povijesti i povijesti umjetnosti, ali i o drugim istarskim povijesnim temama, osobito porečkoga i tršćanskoga područja. Surađivao je u časopisima Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (prikazima I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, 1909., Le antiche chiese di Parenzo, 1912., La villa rustica di Sesto Appuleio Ermia presso S. Domenica di Visinada, 1920.) i Archeografo Triestino (člancima Cronologia dei vescovi di Capodistria, 1910., Nuovi contributi su Cissa-Rubino, 1926.). Pisao je i o temama iz istarskoga folklora, napose o istarskim narodnim pjesmama romanskoga kruga Rime e ritmi del popolo istriano (Pagine Istriane, 1906.–1908.), Ancora rime e ritmi del popolo istriano (Trst 1910.) i drugim vrstama iz usmene predaje (Maldicenze paesane di Trieste e dell’Istria, Milano 1921.).

U mladosti je pisao pjesme (Carmina, Poreč 1900.; Nova Carmina, Kopar 1901.) i novele.

Poslije odlaska u Bari posvetio se proučavanju povijesti južne Italije.

Napisao je svoju bibliografiju Bibliografia de' miei scritti (settembre 1900-settembre 1931).