Vuković Podkapelski, Janko, admiral (Jezerane u Lici, 27.IX.1871. – Pula, 1.XI.1918.).

Nakon završene Pomorske akademije u Rijeci, 1889. stupio je u austrougarsku Ratnu mornaricu kao pomorski kadet. Godine 1889.–90. oplovio je svijet na korveti Fasana, a 1893. stekao čin zastavnika bojnoga broda, 1899. poručnika bojnoga broda, 1910. kapetana korvete te 1912. kapetana fregate. Na početku I. svjetskog rata bio je zapovjednik 1. torpedne divizije, 1915. promaknut u čin kapetana bojnoga broda. Iste godine odlikovan je za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. U ožujku 1918. preuzeo je zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis.

Narodno vijeće Države SHS iz Zagreba 31.X.1918. imenovalo ga je admiralom i postavilo za zapovjednika flote, koja je toga dana odlukom austrougarskog cara Karla I. predana ovomu vijeću, nakon čega je na brodu Viribus Unitis podignuta hrvatska zastava. Iste noći talijanski podvodni diverzanti potopili su brod u kojem su poginuli Vuković i više stotina mornara.

Taj tragičan događaj i Vukovićeva junačka smrt tema su dvaju romana hrvatskih književnika – Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986.) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003.).

Na inicijativu pulskog društva za proučavanje prošlosti Carske i kraljevske mornarice (k.u.k. Marine) Viribus Unitis i uz podršku gradskih vlasti, 30.X.2020. na Mornaričkom groblju u Puli Vukoviću Podkapelskom otkrivena je spomen-ploča na materinjem, hrvatskom jeziku (između dva svjetska rata spomen-ploču mu je dala postaviti udovica, ali na njemačkom jeziku jer je bilo izvjesno da tadašnja talijanska vlast ne bi bila dozvolila da bude na hrvatskom).