Žbandaj, crkva sv. Ivana i Pavla Mučenika, (snimio Vladimir Bugarin)

Žbandaj

Žbandaj (tal. Sbandati), naselje 6 km jugoistočno od Poreča (45°13′N; 13°41′E; 132 m nadm. visine); 415 stanovnika (2011.). Smješteno je na brežuljku pokraj državne ceste (D 302) Poreč - Baderna, na raskrižju s cestom za Sveti Lovreč Pazenatički. Žbandaju gravitiraju naselja: Buići, Filipini, Jehnići, Kadumi, Kirmenjak, Ladrovići, Mičetići, Mihelići, Montižana, Radmani, Radoši, Ružići i Veleniki, te stancije Kaligari i Nadlun. Žbandaj i okolna naselja administrativno pripadaju gradu Poreču, u kojem većina stanovništva uglavnom nalazi zaposlenje. Ostalo je još malo tradicijskoga poljodjelstva, dok se danas područje uokolo Žbandaja intenzivno urbanizira, a izgradnja je prije svega u funkciji masovnoga turizma porečkoga priobalja. Šire područje je bilo nastanjeno od prapovijesti (ilirske gradine iz brončanog doba), a u antičko doba pripadalo je Parentinskom ageru. Nakon ratnih zbivanja i epidemija koje su ga demografski opustošile, u Žbandaju se 1570. godine nastanjuje kapetan Juraj Filipin sa 40 obitelji iz Zemunika u Zadarskom zaleđu, u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila sa izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja na lokalitetima napuštenih i nenaseljenih srednjevjekovnih sela i stancija, što je dovodilo do širenja novoosnovanih naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Godine 1607. spominje se da je župan Žbandaja bio Šime Filipin, što dokazuje postojanje organizirane lokalne vlasti. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. godine nastupio je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete.

Trobrodna župna crkva sv. Ivana i Pavla Mučenika izgrađena je na mjestu starije crkve 1595. godine, u razdoblju doseljavanja stanovnika iz dalmatinskoga zaleđa, kad je osnovana i župa. Zvonik je visok 20 metara, a u unutrašnjosti crkve ima više umjetnina rustičnih karakteristika te škropionica s uklesanom 1688. godinom.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Gradina