Baladur na istarskoj hiži (kući), (fotoarhiva Glasa Istre)

baladur (balidor)

Baladȗr ili balidȏr (tal. ballatoio), arhitektonski element, u naravi otvoreni ili natkriveni vanjski hodnik ili terasa sa stubištem na razini prvoga kata, redovito građen izvan gabarita građevine.

Naziv potječe od lat. bellatorium, borbene galerije (konzole) na ratnim galijama, a pučkoetimološki je povezan i s talijanskom riječju ballare (plesati). Tipični je element starijega tipa istarske ruralne kuće (narodno graditeljstvo), nositelj njezina vizualnog identiteta; kao prostor koji dijeli unutarnji i vanjski svijet bitno je mjesto društvenoga dodira s okolinom. Iako se njegov nastanak povezuje uz proces prerastanja jednoprostorne prizemnice (staroslavenski model iz pradomovine) u ekonomičniji i suvremeniji oblik dvokatne kuće, iz dosadašnjih istraživanja nije moguće jednoznačno utvrditi postoji li i u lokalnom antičkom naslijeđu sličan model, koji su novi stanovnici mogli prihvatiti. Stoga bi, imajući u vidu rasprostranjenost ganjka u narodnoj arhitekturi predalpskoga, dinarskoga i dijela panonskoga prostora, trebalo dopustiti mogućnost da je riječ o autohtonoj formi, koja se sa slavenskim stanovništvom proširila i u dio sjevernoitalskoga prostora.

Općeprihvaćena je pretpostavka da je baladur u urbane prostore preuzet iz ruralnih, vjerojatno u XII. st. Pojavljuje se na glavnom (pristupnom) pročelju kuće i položen je, zajedno sa stubištem, usporedno s nosivim zidom. U rjeđim slučajevima, a posebice kod nizova zgrada, pristupno je stubište položeno okomito na pročelje; katkada stubište može biti položeno i uz zabatni zid zgrade, ali s baladurom na glavnom pročelju. Baladur je redovito širine stubišta, ili je tek nešto širi od njega, ali može biti i dvostruko širi od stubišta i gotovo kvadratne osnove; u takvim se slučajevima često natkriva jednostrešnim krovom (takav se arhitektonski element na Vodnjanštini naziva liago).

Materijal za gradnju uglavnom je grubo tesani kamen, a u urbanim prostorima zamjenjuje ga finije obrađeni tesanac ili klesanac. Kad je baladur natkriven, drveno krovište uglavnom nose zidani kameni stupovi, rjeđe klesani stupovi iz jednoga komada kamena, a još rjeđe drveni stupovi, koji su učestaliji na sjevernom perimetru pojave istarske ruralne kuće, prema tršćanskom i slovenskom Krasu. U konstruktivnom smislu, stube su često konzolno uzidane u nosivi zid, a u razvijenom obliku u nosivi zid kuće i parapetni zid stubišta.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Mario Perossa, Prostorsko stanovanjska kultura Istre v okviru regionalne stanovanjske kontinuitete (doktorska disertacija), Ljubljana 1993.