De Pascalis, Luciano, političar, novinar, publicist (Pula, 20.VII.1923. - Pavia, 25.X.1994.).

Otac mu je bio karijerni vojni časnik, majka Istrijanka - Maria Repich (Repić).

U Puli je 1942. završio gimnaziju, potom je unovačen u časničku školu alpinaca.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. kao dragovoljac u Puli pristupa mornaričkoj postrojbi Decima MAS fašističke Talijanske Socijalne Republike (Repubblica Sociale Italiana, Repubblica di Salò), ali nije sudjelovao u vojnim akcijama.

Godine 1944. stiže k ocu u Napulj, potom odlazi u Rim gdje je 1946. diplomirao pravo. U rodnu Pulu vratit će se nakratko 1947. po majku i dvije tetke koje odvodi u Firencu, gdje u to vrijeme živi.

U politici se okreće ljevici, najprije Akcijskoj stranci (Partito d'Azione), a nakon njezina raspuštanja 1947. pristupa Talijanskoj socijalističkoj stranci (Partito socialista italiano, PSI) te sudjeluje na njezinom kongresu u Rimu 1948. kao predstavnik firentinske organizacije.

Radi kao novinar, a 1949. seli se u Paviju gdje uređuje stranački tjednik La Plebe, a od sljedeće godine je i tajnik lokalnog PSI-ja. U gradsko vijeće Pavije ulazi 1956., kao i u direkciju stranke. U Talijanski parlament izabran je 1958. i ponovo 1963. Na sljedećim izborima nije prošao, ali je, naknadno, 1970. opet ušao u parlament kao zamjena za Pietra Nennija. Kasnije više nije bio izabran za zastupnika (iako se kandidirao). U vrhu PSI-ja obavljao je razne odgovorne dužnosti, bio je početkom 1970-ih u Direkciji za međunarodnu suradnju i stranački blagajnik.

U 1980-im bio je potpredsjednik Instituta za suradnju Italije s afričkim, latinoameričkim i bliskoistočnim zemljama (Istituto per le relazioni tra l'Italia e i Paesi dell'Africa, America Latina e Medio Oriente, IPALMO).

Njegovu arhivu i korespondenciju supruga Michela dala je 1996. u poseban fond pri Institutu za povijest pokreta otpora i suvremenog doba u Paviji (Istituto pavese per la storia della Resistenza e dell'età contemporanea).

Kao zaslužni građanin Pavije u tom gradu ima ulicu.