Martinz, Alfredo, skladatelj, klavirist, glazbeni pedagog, orguljaš i dirigent (Pula, 23.IV.1856. - Pula, 12.III.1935.).

Pohađao je konzervatorij u Beču gdje je u klasi F. Krenna i E. Ludwiga završio studij kompozicije i klavira. U početku je bio voditelj zborova u Beču, a zatim dirigent orkestara opereta u Rigi, Varšavi i drugim gradovima. Kasnije je živio i radio u Puli, u Ulici Kandler 24, gdje je osnovao Glazbeni institut kojeg je vodio pet godina, sve do početka Prvog svjetskog rata. Kao glazbeni pedagog djelovao je petnaest godina u Liceo Femminile Provinciale te sedam godina u Istituto Tecnico. Radio je u školi Grion te u pulskoj katedrali gdje je djelovao kao orguljaš nastavivši rad Giulia Smareglie. Privatno je podučavao glasovir, pjevanje, harmoniju i kontrapunkt.

Pisao je duhovnu i svjetovnu glazbu: pedesetak skladbi za glasovir, solo-pjesme, orkestralne skladbe i crkvenu glazbu. Zanimljivo je njegovo djelo Canzone mariana, napisano za solo glas i ženski zbor, uz pratnju orgulja ili klavira, praizvedeno u pulskoj katedrali s posvetom mons. Raffaelu Fulinu. Među njegovim djelima za glasovir su valceri La Graziosa, La Jolie Capricieuse, Perce-neige, Rayons dorés, Heure Triste, Rondeau de Najades, marševi Triste o nulla, Marcia dei Miliardari, himna Inno dei premilitari (con testo) (i za vokalnu izvedbu), mazurka Ieré Mazurka te ciklus 12 komada za najmlađe.

Skladao je solo-pjesme za glas i glasovir Un organetto suona per la via, Il dí dei Morti, È una stranezza, Cuore e cavallo, Serenata, Portami via!, Bacio Morto, È l'eco..., Mia Sposa, Evelina, Inno del Ricreatorio di Pola, Il vessillo della Patria, Da San Michele, Inno a Dante (u povodu 600. obljetnice Alighierijeve smrti), Inno della Lega navale Italiana i dr.; više orkestralnih djela: mise Messa Pontificale a tre voci in Si bemolle i Messa a quattro voci ineguali, jedan ofertorij i po dva rekvijema i uvertire; među ostalim djelima su i Ave Maria i Romanze.

*natuknica nastala u sklopu akcije "Studenti stvaraju Istrapediju"