Cornachin, Gualtiero, samouki slikar (Vrsar, 25.IV.1923. – Trst, 3.X.1986.).

Rođen je u građanskoj obitelji, a iz rodnog Vrsara preselio se 1938. u Trst, gdje se vrlo brzo uključuje u kulturno-umjetničke krugove.

U slikarstvu je bio samouk, a u počecima umjetničkog stvaranja, u maniri impresionizma, posebno se bavio temom krajolika da bi se kasnije posvetio ljudskom liku, stvarajući u klimi neorealizma, tadašnje avangarde.

Polovicom 1960-ih uspostavlja prijateljski i profesionalni odnos s tršćanskim slikarom Edoardom Devettom, koji ga je još više približio avangardnom izrazu, slobodi pokreta i bojama. Ljepota i sklad bili su pokretački čimbenici njegove umjetnosti u njezinoj najzrelijoj fazi, u 1970-im i 1980-im. U tom razdoblju postiže sretnu formalnu i kromatsku ravnotežu, inzistirajući na kreiranju vlastitog stilsko-dekorativnog potpisa: krupni cvjetovi i grančice te suptilne i profinjene arabeske. Stvarao je u raznim slikarskim tehnikama, isticao se i radovima u bakropisu i akvatinti.

Od 1975. Cornachin je dio umjetničke skupine Gruppo 12, u kojoj su bili tršćanski umjetnici Romolo Bertini, Ugo Carà, Girolamo Caramori, Lucio Giordani, Folco Iacobi, Claudio Moretti, Dante Pisani, Bruno Ponte, Claudio Sivini, Ennio Steidler i Franco Vecchiet.

Prvu je izložbu imao 1959. u Trstu, gdje je kroz gotovo tri desetljeća umjetničkog djelovanja često izlagao u više galerija. Izlagao je i na samostalnim i skupnim izložbama u Italiji i drugim zemljama, kao i na izložbi fantastične umjetnosti u okviru Međunarodnog festivala filmova znanstvene fantastike u Trstu. Dobitnik je niza nagrada i priznanja, među kojima se ističu prve nagrade na izložbama Paesaggio della Regione i Motivi istriani, obje 1977., te prva nagrada na ex tempore Carso ottobrino (1978. i 1979.).

Grad Trst mu je posmrtno, 1989., priredio retrospektivnu izložbu, a 2011. i antologijsku izložbu Gualtiero Cornachin. L’itinerario poetico tra pittura e musica s pedesetak ulja na platnu i gravura.

Slike