Morlaci

Morlaci (tal. Morlacchi), Morovlasi, Mavrovlasi, Crni Vlasi su vlaška etnička skupina nastanjena u planinskih područjima od Skadarskog jezera do Velebita. Podrijetlom su romanizirani Iliri, Tračani, Cincari, Kelti i drugi starosjedilački narodi Balkanskog poluotoka, zajedno s asimiliranim rimskim kolonistima. Nastanjivali su uglavnom unutrašnja kopnena područja. Naziv "crni Vlasi" dobili su po odjeći od crnog sukna koju su nosili. Nakon pada Rimskog carstva i dolaska Germana, a kasnije Slavena i drugih naroda, održali su se uglavnom u planinskim područjima, a vremenom su se asimilirali s većinskim stanovništvom. Morlaci su većinom živjeli kao nomadska stočarska plemena, te kao takvi nisu ostavili mnogo materijalnih kulturoloških ostataka. Od XV. stoljeća, nakon dolaska Turaka, počinju migracije Morlaka i drugih vlaških plemena na zapad. Zbog svog načina života, ali i političkih zbivanja, bili su izloženi asimilaciji, posebno u urbaniziranim područjima. U izoliranim sredinama zadržali su elemente svoje izvorne kulture, jezika i predkršćanskih vjerovanja. Zadnji izvorni govornici vlaškog morlačkog jezika (tzv. "murlaške beside") u Hrvatskoj živjeli su početkom XX. stoljeća na graničnom području prema Hercegovini. Vlaški jezici kojima izvorno govore Morlaci ubrajaju se u istočnoromanske jezike, a najviše su srodni latinskom i talijanskom jeziku. Istarski Vlasi, Ćići (Ćiribirci, Istrorumunji) odvojili su se od Morlaka kao zasebna etnička skupina Vlaha u razdoblju oko XV. stoljeća.

Nakon ratnih zbivanja i epidemija koje su demografski opustošile Istarski poluotok u XV. i XVI. stoljeću, mletačke vlasti provodile su organiziranu kolonizaciju s izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama (dijelovi Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije i Grčke). Također, austrijske vlasti su provodile kolonizaciju unutrašnjih dijelova Istre s doseljenicima iz kontinentalnih krajeva monarhije (ponajviše Gorski kotar, Lika i Kordun). Mletačke i austrijske vlasti većinu doseljenika nazivaju Morlaci, Vlasi ili Ćići (katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti), iako to nisu bili svi po svojoj etničkoj pripadnosti. Kolonizacija je prisutna u gotovo svim dijelovima Istre, ali ponajviše u zapadnom dijelu koji je bio pod dominantnim utjecajem Venecije. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena i zapuštena zemlja u zaleđu priobalnih gradova od Pule do Umaga. Svojim dolaskom doseljeni Morlaci utjecali su na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Osim svoje djelatnosti i kulture, kolonisti su sa sobom donijeli i ustroj zajednica na čelu s knezom ili županom, koji je imao određene sudbene i druge ovlasti. Jedini uvjet koji su mletačke vlasti postavile doseljenicima bio je prelazak na katoličanstvo, tako da su pravoslavni Morlaci, pokršteni nakon dolaska u Istru, kao i Albanci muslimani koji su također naseljavani. Godine 1622. na Poreštinu je zajedno s pravoslavnim doseljenicima (Crnogorcima i Srbima) stigao i pravoslavni pop Jovan. U više navrata tijekom svoje dominacije mletačke i austrijske vlasti su naseljavale slavensko i vlaško stanovništvo u Istru. Doseljenici su se vremenom asimilirali s domicilnim slavenskim i romaniziranim stanovništvom, a izuzetak je naselje Peroj u blizini Fažane koje je do današnjih dana zadržalo svoju kulturološku posebnost, uključivo i dvije parohije (župe) Srpske pravoslavne crkve (Sv. Nikole i Sv. Spiridona). Tijekom zajedničkog suživota dolazilo je do raznih nesuglasica, međusobnog nerazumijevanja pa i sukoba domicilnog stanovništva i kolonista Vlaha, posebice kod imovinskih problema i kulturoloških razlika, ali te su razmirice na kraju rješavane u duhu međusobnog uvažavanja i tradicionalne istarske multikulturalnosti.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Morlaci

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

 S. Bertoša: Istočnojadranski prostori i kruženje ljudi; S. Bertoša: Rašpor i Rašporski kapetanat; M. Bertoša: Istra, doba Venecije; M. Zef: Vlasi u historiografiji; M. Zef: Vlasi, starobalkanski narod

Slučajna natuknica

Rakija, istarska