Načinović, Daniel, književnik, novinar, prevoditelj, glazbenik-šansonjer, ilustrator, karikaturist (Labin, 29.I.1952.).

Rođen je u rudarsko-zemljoradničkoj obitelji - otac Dinko, majka Marija, rođ. Šugar. U osnovnu školu, koju polazi u Vinežu i Labinu, kreće već 1957. U Pazinu je pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje je maturirao 1969., pa od jeseni godinu i pol dana u Rijeci studirao filozofiju i teologiju. Diplomirao je na studijskoj grupi hrvatskog i talijanskog jezika Pedagoške akademije u Puli (1975.), uz rad studirao jugoslavistiku u Zagrebu te talijanski kojeg je studij dopunjavao 1975. u Sieni i 2002. u Castelraimondu/Camerinu.

Nakon honorarnog rada (članci i karikature), profesionalni je novinar u pulskom dnevniku Glas Istre od 1975. do 2001. Kraće vrijeme, 1990./91., bio je u uredništvu novopokrenute ilustrirane revije Naša Sloga u Pazinu. Od 1984. član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, a 1990. bio je među organizatorima i sudionicima osnivačke skupštine istarskog ogranka DHK-a. Od 2001. samostalni je umjetnik - književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, a 2012. odlazi u prijevremenu mirovinu. Živi i radi u Puli.

Poeziju počinje pisati u srednjoj školi gdje izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list Lux. Nastavlja pisati tijekom studija, premda je više zaokupljen - do pojave prve zbirke pjesama - ilustracijama te karikaturom kojom će u nekoliko navrata sudjelovati i na svjetskoj izložbi Man and his world u Montrealu. Piše u riječkim Pogledima i Labinskim horizontima (ciklostilirani listovi), dajući im i grafički izgled. Prozom, uglavnom prozno-poetskim crticama kao i satiričkim zapisima, počinje se baviti krajem 1960-ih i početkom 1970-ih u Labinu, Pazinu i Rijeci. Prvi takovi radovi tiskani su mu 1971. u zagrebačko-riječkom Omladinskom tjedniku i Hrvatskim novinama iz Željezna (Eisenstadt) u austrijskom Gradišću. Prvi širi izbor stihova, pod nazivom Akvareli, objavljuje u pulskome Istarskom mozaiku 1973. (urednik Miroslav Sinčić). Učestalije počinje objavljivati tijekom studija u Puli gdje je član Književnoga kluba Istarski borac koji vodi Ljubica Ivezić. Na stranicama časopisa Istra (urednik Mario Kalčić) objavljuje poetske i prozne tekstove, kao i prevoditeljske i književno-esejističke radove. Nagrađena na natječaju pulskog Fonda za kulturu, u izdanju Čakavskog sabora Pula objavljena mu je 1976. prva knjiga pjesama Tu i tamo nedjelja. Piše eseje za razne monografije, poezija mu se objavljuje na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku.

Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze, osvrte... objavljuje u raznim listovima i časopisima (Istra, Dometi, Forum, Republika, Nova Istra, Književna Rijeka, Kamov, Riječ i dr.), a najviše - na tisuće članaka - u Glasu Istre, u kojem je s Jasnom Orlić bio i pokretač podliska za djecu Ružmarin. Unutar književne esejistike, bavi se popularizacijom hrvatske književnosti, objavljujući prijevode ostvarenja hrvatskih pjesnika, sudjeluje na raznim kolokvijima, a ogled Gli animali nel giardino poetico di Nikola Šop objavljen mu je u zborniku Šopove poezije (Venecija 2004.).

Od sredine 1970-ih surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop i rock glazbe, između ostalog autor je teksta znamenite Addio Pola Francija Blaškovića i grupe Gori Ussi Winnetou. Predstava Burrra, prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju pulskog INK-a. Napisao je libreto za scensko-glazbenu fantaziju Tanac od mrtvih (glazba Tamara Obrovac) postavljenu 2001., a čakavska scena INK-a krenula je 2004. na turneju izvodeći njegovu komediju Divojke za ženidbu. I sam je uglazbio više svojih pjesama, uglavnom u formi šansone.

Osim na književnom jeziku, piše i na istarskoj čakavici i labinskoj cakavici te na talijanskom. Nakon prvijenca u poeziji je objavio čakavski kanconijer sa sonetnim vijencem Libar od vrimena (Pazin 1984.), zbirke Jadranske pjesme (Pula 1984.), Čovik na tin svitu (Pula 1990.), Što ima stolar pod jastukom (Pazin 1992.), Rhapsody in CA (na cakavici, Labin 2000.), Ur (na talijanskom, Pula 2002.), Jingle Joyce (Rijeka, 2003.), Krotitelj riječi (Zagreb 2006.), Pjesme duši na studencu(knjiga duhovne lirike, Rijeka 2006.), Blagoslov barke (izbor poezije i proze, Pula 2007.), Pitture rupestri (na talijanskom, crteži Simone Beck, Bollate/Milano 2008.), Čakavski versi (sabrana dijalektalna poezija, Pula 2009.), Uvojci Zlatnoga runa (Pula 2011.), Orme armoniose (na talijanskom, Empoli 2012.), Pjesme skrovitih čestica (Zagreb 2013.), Lo Schiavone (autorska antologija stihova na talijanskom, Pazin, 2018.); poeme Elohim (Pazin, 1995.) i Gospa od Škrpjela (Pula. 2004.) te knjigu dijalektalne lirike s Božicom Pažur Manutekstura(Zagreb 2006.). Objavio je priče i novele Obale, masline i trgovi (Pula 1980., dopunjeno izdanje Pula 1999.), eseje, feljtone i članke Desk (ilustracije Miroslav Šuput, Pula 2005.) te drame Zastor i zvijezde (Pula 2014.). Vrlo je opsežan njegov opus u dječjoj književnosti: pjesme i kratke bajke Poluotok snova (Pula 1983.), pjesme Banka, kakva zavrzlamka (ilustracije M. Šuput, Pula 1984.), pripovijest Jednog ljeta u Poreču (i na njemačkom kao Eines Sommers in Poreč, s vlastitim ilustracijama, Poreč 1985.), slikovnica s pjesmama i crticama Moj tata brodograditelj (ilustracije M. Šuput, Pula 1986.), glazbena pjesmarica/slikovnica Sunce ima dva barkuna (skladatelj Nello Milotti, ilustracije Đanino Božić, Poreč 1987.), bajke i priče Čarobna harmonika (vlastite ilustracije, Pazin 1995.), pjesme Jadao se jedan mačak (vlastite ilustracije, Pazin 1996./97.), slikovnica Burrra (ilustracije Nevenka Macolić, Buzet 1997., kao La Borrra na talijanski prepjevao Giacomo Scotti, Buzet 2002. ), slikovnica Una, povedi i mene (i na njemačkom: Istrien im Märchen, kompjutorski fotokolaži Predraga Spasojevića, Pula 1998.), pjesme i bajke Belarmin, nebeski jahač (Šibenik 2001.), bajke Sretan Božić, Sybil (ilustracije Tomislav Zlatić, Zagreb 2001. i 2002.), slikovnice Kravata Velog Jože (i na engleskom The Big Joe's Cravat i talijanskom La Cravatta di Veli Joze, ilustracije Ivan Gregov, Zagreb 2003.) i Sveti Kuzma i Damjan, Pričice i sličice o zaštitnicima Fažane (uz tekstualnu suradnju učenice Jelene Ivešić te skladatelja Bruna Krajcara, Fažana 2004., i na francuskom Saints Côme et Damien, Pariz 2005.), bajka u stihovima Sony i Lanka (ilustracije Heda Gartner, Brijuni 2005.), slikovnice Mali glagoljaši (ilustracije I. Gregov, Buzet 2005.), More s pogledom na sobu (Umag 2006.), Isus - rođenje i djetinjstvo (vlastiti stihovi, crteži i glazba, Pazin 2007.), Hermeneglidove bajke (Pula 2008.) i Bajka o potonulim zvonima - la fiaba delle campane sommerse (ilustracije Irina Kivela Ukotić, Pazin 2012.) te Bajke (Pula 2009) i Grožnjan - Šarena čitanka iz Grada umjetnika (ilustracije Tea Paško Vukojević, Grožnjan 2103.).

Surađivao je kao autor u monografiji Pula sa starih razglednica (Pula/Zagreb, 1988.), turističkom vodiču Pula (Pula/Zagreb 1990.) te u maloj monografiji Gospa od Mora (Pula 1991.) i Brijuni (Zagreb 2005.). U suautorstvima je objavio malu monografiju Istra terra magica (s dr. Androm Mohorovičićem, Zagreb, 1993.) te Rovinj na starim razglednicama (s Marinom Budicinom, Rovinj 1998.), surađuje u fotomonografiji Duška Marušića - Čičija Pula(Pula 2000.) i maloj monografiji Istra, veliko srce Jadrana (Pula 2000.). S fotografom Eduardom Strenjom objavio je putopise Pod starim voltama (Pazin 2007.), s pjesnicima Ivicom Jembrihom i Marelom Mimicom Zavičajnu čitančicu (Zagreb 2007.). Uredio je antologiju Priče iz Istre (Pula 1999.). prepjevao na čakavski Filumena Marturano Eduarda De Filippa (Rijeka 2003.) i biblijsku Pjesmu nad pjesmama - Kanat vrhu svih kanti (s Dragom Orlićem, Poreč 2003.), na talijanski je preveo pjesme Antuna Branka Šimića Stupore nel mondo (Pula 1998.). Napisao je scenarije za dokumentarne filmove Antička Pula (1988.), Pula, luka potonulih brodova (1991.), Istra, europska vrata Mediterana (1991.), Gospa od Mora (1991.).

Poezijom je zastupljen u čitankama za osnovne škole te u više antologija, pregleda, zbirki: Milorad Stojević, Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Mirjana Strčić, Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća, Via Crucis Croatiae - istarska molitva za Lipu našu, Kanat rožic, tići i sonca, Stijepo Mijović Kočan, Skupljena baština - Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940.-1990. i Probrana baština - 100 godina - pjesama - pjesnika hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, Verši na šterni, B. Čegec i M. Mićanović, Strast razlike tamni zvuk praznine - hrvatsko pjesništvo osamdesetih i devedesetih, Lucja Danielewska, Zywe zradla (antologija suvremenog hrvatskog pjesništva na poljskom), Boris Biletić, I ča i kaj i što, J. Bratulić, V. Brešić, S. Damjanović i B. Petrač, Mila si nam ti jedina..., Lirika Velikog petka, Europa erlesen - Istrien, N. Jurica i B. Petrač, U sjeni transcendencije, K. Filipčić, K. Oblak, A. Šojat, Antologija popularnih pjesama u Hrvatskoj, Histria, Božidar Petrač, Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas i Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, Miroslav Šicel, Antologija hrvatske kratke priče, Kaj & ča i druge.

Prevodi s talijanskog, slovenskog i francuskog na hrvatski te s hrvatskog na talijanski. Tijekom 2001. i 2002. jedan je od voditelja Hrvatske književne radionice u Trstu.

Dobitnik više književnih nagrada na domaćim i međunarodnim natječajima te društvenih priznanja, između ostalog nagrade "Ivana Brlić Mažuranić" (1998.), "Pasionska baština" (1997.), "Drago Gervais" (2001.) i dr., ordena Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1998.), nagrade za životno djelo Grada Labina za afirmaciju labinske cakavice (2002.), nagrade Grada Pule (1996.). Dobitnik je Porina (2003.), a kao autor tekstova i/ili kantautor višestruko je nagrađivan i na festivalu Melodije Istre i Kvarnera te ČAnsonfestu.