Donat, sveti (lat. Donatus), biskup i mučenik (negdje u Istri?, 267. - Thmui, Egipat, 320.).

Njegova je djela prvi zapisao dalmatinski redovnik na grčkom, potom ih je jezuit Daniele Cardono preveo na latinski te ga je bolandist Daniel Papebroch uvrstio u V. svezak Acte Sanctorum. Tekst je prepisao i obradio Daniele Farlati u knjizi Illyrium Sacrum. U potonjem nalazimo djela iz života sv. Donata, sv. Makarija i sv. Teodora. Autor daje kronološki slijed najvažnijih događaja iz života sveca: rođen je 267. u Istri, zapadno od Dalmacije i južno od Panonije (slično kao sv. Jeronim); s trideset je godina postao svećenikom u Ogleju (Akvileja).

Šest je godina, do svoje tridesetšeste, odnosno do 303. godine, propovijedao evanđelje. Te je godine Dioklecijan izvršio najjači progon kršćana u povijesti, a Donat je otišao u dalmatinsku Salonu (današnji Solin). Dvojica Dioklecijanova komornika, Makarije i Teodor, dobili su zadatak da Donatu objasne da je po pitanju religije u krivu, no nakon razgovora sa svećenikom i oni su se preobratili na kršćanstvo. Iduće je godine Donat pobjegao u egipatski Thmui kako bi izbjegao uhićenje. Godine 305. postao je biskupom toga afričkog grada. Petnaest godina kasnije, za Licinijeve vladavine, dobio je palmu mučeništva, u dobi od oko pedeset godina.