Radole, Giuseppe, muzikolog, skladatelj, zborovođa, orguljaš, glazbeni pisac, folklorist, svećenik (Barban, 6.II.1921. - Trst, 4.XII.2007.).

Upisao se 1932. u koparsko sjemenište, a nakon mature 1940. nastavio školovanje na bogosloviji u Gorici, ali već sljedeće godine vraća se u Kopar i počinje voditi pjevački zbor. Glazbeno se školuje u Trstu, uči kompoziciju kod Antonija Illersberga, klavir i gregorijansko pjevanje kod Carla Toméa. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. odlazi u sjemenište u Vicenzi, a kad je ono bombardirano dolazi u Poreč gdje ga je biskup Raffaele Radossi zaredio 28.V.1944. Svećenička služba odvodi ga u Vižinadu, ali u travnju 1947. napušta Istru (koja je pripala Jugoslaviji) i seli se u Trst. Dodijeljen je župi Sant'Antonio Vecchio s obavezom da brine o zboru.

Nastavlja glazbeno obrazovanje, koje nije prekidao ni za službe u Vižinadi, uči kod tršćanskog kompozitora Vita Levija te je naposljetku diplomirao komponiranje na konzervatoriju u Pesaru u jesen 1950. Iste godine počinje predavati u tršćanskom sjemeništu i u školi crkvene glazbe. Počinje i komponirati i pisati o povijesti glazbe, pa je 1958. nagrađen na natječaju kulturnog društva Minerva za ogled o glazbi u Trstu u XVI. i XVII. st. Godine 1957. počinje predavati harmoniju na tršćanskom konzervatoriju Giuseppe Tartini i nastavit će sve do 1986. Grad Trst povjerio mu je 1968. vođenje zbora Capella Civica di San Giusto s kojim nastupa širom Europe, a vodit će ga do svoje 65. godine.

Iz tradicionalnih napjeva venetskog, furlanskog i istarskog područja aranžira zborske pjesme. Kao muzikolog proučava tradicijske pučke crkvene pjesme (canti patriarchini) o čemu je priredio priloge za talijansku državnu televiziju RAI i razna muzikološka izdanja. Između ostalog, objavio je oglede o povijesti orguljaštva u Istri, o glazbi u Kopru i Rovinju, o orguljama u istarskim crkvama i druge. Prikupljao je i objavljivao narodne priče i poslovice iz Istre, posebno s rodne Barbanštine. Pisao je i natuknice za glazbene enciklopedije i leksikone. Zapažen je i kao orguljaš i proučavatelj organologije, uredio je i brojne orguljaške partiture iz XVIII. i XIX. st., a i sam je skladao: Credo in unum Deum (za četveroglasje i organ), Musica sacra: Messe e Mottetti vari, Musica Strumentale: pezzi per organo, Versetti in terra veneta... Među radovima iz muzikologije napisao je Gli organi nelle chiese istriane (Venecija 1968.), L'arte organaria in Istria (Bologna 1969.), Fiabe Istriane (Trst 1969.), La musica a Capodistria (Trst 1990.), La musica a Rovigno (Trst 1997.), Nuovi documenti di storia organaria in Istria (Rovigno-Pinguente-Montona) (1997.), Giacomo Moderno da Pinguente - Tipografo musicale a Lione. Catalogo delle edizioni (Trst 2000.) i dr. Na području folkloristike objavio je Canti popolari istriani (Firenca 1968.), Fiabe istriane raccolte a Barbana (Trst 1969.),Canti Popolari raccolti a Materada, Buroli e Visinada in Istria (Trst 1976.), Settanta nuove fiabe istriane (Trst 1977.), Giochi infantili a Barbana d'Istria (1990.), Proverbi istriani raccolti a San Lorenzo del Pasenatico (Trst 1992.), Folklore istriano (Trst 1997.), Canti liturgici «patriarchini» di tradizione orale in Istria (Vicenza 2000.) i druge.

Ivano Cavallini priredio je monografiju Musica storia folklore in Istria: studi e contributi offerti a Giuseppe Radole (Trst 1987.).

Za zasluge i doprinos kulturi i glazbi Radole je 1987. odlikovan titulom viteza Talijanske Republike (Cavaliere della Repubblica), a 1993. Trst mu je dodijelio najvažniju gradsku nagradu Sigillo trecentesco.

Slike