Glavinić, Tomo, misionar i mučenik (Žminj, 20.XII.1658. – Beograd, 8.X.1690.).

Završivši gimnaziju u Rijeci i dvije godine filozofije u Grazu, ušao je u isusovački red 1676. u Trenčinu (Slovačka, tada u Ugarskoj). Nakon dvogodišnjega novicijata predavao je u gimnaziji u Zagrebu, potom studirao filozofiju u Grazu (1680.–81.) i dvije godine predavao u gimnaziji u Rijeci. Zbog osmanlijske opsade Beča teologiju je studirao najprije u Parmi i potom u Grazu. Treću probaciju završio je u Judenburgu 1688., a zatim bio poslan za misionara u pogranične gradove s Osmanskim Carstvom. Najprije je nekoliko mjeseci bio hrvatski i njemački propovjednik i dušobrižnik u Stolnom Biogradu (Alba Regia, Székesfehérvár), neko vrijeme u Osijeku, a zatim je početkom 1689. otišao u Beograd, gdje su isusovci držali privremenu rezidenciju nakon što je kršćanska vojska, pod zapovjedništvom bavarskoga kneza Maksimilijana Emanuela, 6.IX.1688. zauzela grad.

Brinuo se za duhovno dobro vojnika, trgovaca i drugih kršćana različitih nacionalnosti, budući da je poznavao više jezika, pa su ga zato nazivali apostolom svih naroda u Beogradu. Obilazio je i okolna mjesta, a često su mu dolazili po savjet i pravoslavni kaluđeri. Kad je veliki vezir Fazil Mustafa-paša Ćuprilić početkom listopada 1690. ponovno osvojio Beograd, Glavinić je s još dvojicom isusovaca ostao u gradu dvoreći ranjene i umiruće te su tada poginuli od turske sablje.