Španjolska groznica (znanstveni naziv: Virus A H1N1) je pandemija koja je u razdoblju 1918.-20. uzela nekoliko milijuna života diljem svijeta. Prvi se put pojavila u Europi 1917. dolaskom zaraženih vojnika iz SAD-a. Groznicu prouzrokuje virus, a visoku smrtnost koja je zabilježena u svijetu pred kraj Prvoga svjetskog rata treba pripisati sekundarnoj bakterijskoj zarazi (pneumoniji) što se pojavljuje kod oslabjelog organizma. Glavni simptomi bili su trnci, višednevna vrućica, jaka glavobolja, bol u tijelu, a u ozbiljnijim slučajevima lice bolesnika postalo je plavo/crno, kašljali su krv i krvarili iz nosa. U većini slučajeva napad je trajao 2-4 dana. Uzroci su bili mnogobrojni, zapravo zbroj nekolicine nesretnih okolnosti (glad, higijenske i zdravstvene prilike, gomilanje u rovovima, i dr.).

U Prvomu svjetskom ratu Španjolska je bila neutralna, a njezine novine nisu bile podložne cenzuri, te su stoga vrlo slobodno izvještavale o groznici, o njezinoj opasnosti i posljedicama. Drugi europski listovi mahom su je opisivali kao pojavu ograničenu unutar granica same Španjolske, pa su groznici nadjenuli epitet španjolska. Posebna je po tome što je pogađala naročito mlado stanovništvo, a najjači odraz toga očituje se u negativnom odnosu između nataliteta i mortaliteta u idućim desetljećima. Raširila se i među civilnom stanovništvu. Prvi svjetski rat prouzročio je desetak milijuna žrtava, a španjolska groznica, u upola kraćem razdoblju, pet puta toliko (premda je tek 21 milijun smrti potvrđeno). Njome je zaraženo oko milijardu ljudi.

Dva veća vala zaraze zahvatila su Istru u lipnju, te u rujnu i listopadu 1918. U onodobnim matičnim knjigama zabilježena je kao febris hispanica ili španjolska hunjavica.

Novija saznanja o patologiji isplivala su 2005. kada je virus A (H1N1) rekonstruiran iz pluća dobro očuvane žrtve iz 1918.