Lazea, Philippa

Lazea, Philippa (tal. Filippa Lacea), novolatinska pjesnikinja (Pula, 1546. – Trst, 1576.). Danas bi zasigurno bila nepoznata da o njoj nije pisao francuski pjesnik i antikvar Jean Jacques Boissard (1528.–1602.), koji joj je u svojim latinskim djelima posvetio jednu elegiju, sedam pjesama, dva epitafa, dva amblema i jedan epigram te objavio tri Lazeine pjesme (Ad I. I. Boissardum Philippa Lazaea, Carmen saphicum i Philippa Lazaea Polana Illyrica, ineandem effigiem), dok pjesme Floram et Zephyrum i Polyxene immolationem, De laudibus bombicum i pjesmu u pohvalu i slavu života svete Katarine spominje tek naslovima. Lazein je portret Boissard uvrstio u svoju knjigu o životima slavnih ljudi Icones diversorum hominum fama et rebus gestis illustrium (1591.), napisavši da je ova pjesnikinja rođena u ilirskome gradu Puli, u plemićkoj obitelji, da ju je životni put vodio do Venecije i Padove, a rana smrt, nakon što je oboljela od kuge, dočekala u Trstu (ne zna se mjesto gdje su položeni njezini posmrtni ostaci). Boissard svjedoči da je Lazea imala tri životna zavjeta: rodni grad, Muze i presveti stid nedirnute čednosti, a zbog njezine obrazovanosti i pjesničkoga umijeća nazvao ju je ilirskom Sapfom: „Nisi ti obična dika tvoga Ilirika. / Ti ćeš se, Puljanko, za me, dok sam živ, zvati Sapfom. / Nije naravno stihom bolja od tebe bila ona s Lezba“. Pietro Stancovich, u enciklopedijskom izdanju Biografia degli uomini distinti dell’Istria (1829.), spominje Lazeu kao pulsku pjesnikinju, iako ne može dokazati da ona doista „pripada“ Puli. Dvojbe o njezinu mjestu rođenja i podrijetlu nije imao Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je u tjedniku Il Diritto Croato (1889.) objavio članak „Filippa Lazea da Pola detta la 'Saffo illirica'“ (Filippa Lazea iz Pule nazvana 'Ilirska Sapfa'). Iako je sačuvana književna ostavština ove Puljanke skromna, ipak trag njezina ženskoga glasa iznimna je pojava u jadranskome krugu renesansnoga, novolatinskoga pjesništva jer je jedna od malobrojnih europskih žena druge polovice 16. st. koje su pisale na latinskome jeziku i bile dijelom postantičkoga svijeta koji uvelike nosi znamen muškoga roda.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Zvonimir Milanović, Philippa Lacea (Polana Illyrica). Carmen Saphicum – Sapfička pjesma, Nova Istra, 2 (1997.), sv. IV, br. 1, Pula, 45-47.; Jane Stevenson, Women Latin Poets: Language, Gender, and Authority, from Antiquity to the Eighteenth Century, Oxford, 2005.; Virginia, Cox, Women’s Writting in Italy: 1400-1650, Baltimore, 2008.; Valnea Delbianco, Ilirska Sapfo – Philippa Lazea (1546. – 1576.), Književna smotra, 163, 2012., 113-121.

 

Slučajna natuknica

Arpino, Giovanni