Averoldi, Altobello (Altobello de Averoldis), pulski biskup, apostolski abrevijator, nuncij (Brescia, oko 1464. - Venecija, 1.XI.1531.).

Studirao je bogosloviju u Paviji i Padovi te stekao doktorat iz crkvenog prava. Boravio je neko vrijeme u Splitu, gdje mu je rođak Bartolomeo bio nadbiskupom, i tu je oko 1495. postao kanonikom. Papa Aleksandar VI. imenuje ga 1497. pulskim biskupom, ali ga već 1505. Julije II. uvodi u crkvenu diplomaciju, u kojoj potom služi za više papa (uglavnom za Medicijevaca Lava X. i Klementa VII.).

Papinskim abrevijatorom imenovan je 1515. U tri je navrata bio namjesni legat u Bologni (1513.-16. s Giulijem Medicijem, potonjim papom Klementom VII.), a dva je puta bio u izaslanstvu u Mletcima: 1517.-23. kao nuncij, sa zadaćom da pridobije Republiku za zajednički otpor europskih zemalja protiv Osmanlija (kojih je prijetnju u Istri mogao upoznati za boravka u Puli), te 1526.-31. kako bi uspostavilo blisku suradnju s Republikom u okviru vatikanske profrancuske politike, pogotovo nakon što je vojska Karla V. opljačkala Rim.

Sudjelovao je 1512. na Lateranskom saboru, potom u rješavanju crkvenopolitičkih pitanja ovlasti biskupija i opatija (oko čega se sukobio s akvilejskim patrijarhom).

Pogrebno mu je slovo održao Pietro Paolo Vergerio ml. Ostavio je bogate nadarbine različitim talijanskim crkvenim ustanovama. Njegova su djela Commentarii vitae christianae i De bono episcoporum regimine (10 svezaka) izgubljena, ali je očuvana njegova diplomatska korespondencija (državni arhiv u Firenci i dr.).