Bontempo, Enrico, misionar, kroničar i vjerski pisac (Rovinj, 6.V.1851. - San Francisco, 2.IV.1907.).

Gimnaziju je polazio u Padovi i Bressanoneu, a u Isusovački red ušao 10.VIII.1868. u Bolzanu. Nakon studija filozofije u Innsbrucku i Lavalu (Francuska), bio je gimnazijski profesor u sjemeništu »Zmajević« u Zadru (1876.-80.), a teologiju je učio u Innsbrucku.

Za misije po hrvatskim krajevima, koje su obavljali isusovci Mletačke provincije (Missione illirico-dalmata), određen je 1884. te je nakon usavršavanja u hrvatskom jeziku, od jeseni 1885. do 1901., zajedno s Giuseppeom Lombardinijem, Jurjem Jeramazom i drugim dalmatinskim misionarima djelovao po svim hrvatskim krajevima, osobito u Dalmaciji. Potkraj 1901. postao je misionarom hrvatskih doseljenika u SAD-u sa sjedištem u San Franciscu, gdje je nastojao utemeljiti stalni duhovni centar za Hrvate, ali ih je obilazio i u drugim sjevernoameričkim državama (Wyoming, Michigan).

Više od 20 njegovih pisama ili izvješća o misionarskom radu i Hrvatima u SAD-u objavljeno je u službenom glasilu mletačkih isusovaca Lettere edificanti della Provincia Veneta (1890.-1902.), a u istom glasilu 1902.-07. objavljeno je više njegovih izvješća, posebice za godine 1897.-1900., o djelovanju za misija u Hrvatskoj, koja je bilježio u dnevnik misionara (Diario delle missioni). Objavio je duhovno djelo o tada vrlo popularnoj pobožnosti Srcu Isusovu Guida al Sacro Cuore di Gesù (Padova 1900.).