Parenzan, Pietro, prirodoslovac (Pula, 10.I.1910. - Taranto, 26.XI.1992.).

Od rane mladosti posvetio se istraživanju mora. Diplomirao je prirodoslovlje na Sveučilištu u Padovi 1930. Već je tada vodio ekspediciju koja je istraživala biologiju jezera južnog Balkana, a sudjelovao je i u znanstvenim istraživanjima Crvenog mora na oceanografskom brodu Ammiraglio Magnaghi Hidrografskog instituta u Genovi.

Godine 1934. dosegao je profesuru iz biologije mora i zaposlio se kao asistent u Zoološkoj postaji u Napulju, gdje je Veterinarskom fakultetu držao prva predavanja o sanitarnoj kontroli morskih proizvoda. Istraživao je i Dolinu velike rasjeline u istočnoj Africi nakon čega je imenovan voditeljem državne (talijanske) hidrobiološke i ribarske službe za Istočnu Afriku, pa je nastavio s istraživanjima velikih afričkih jezera i istočne obale Indijskog oceana.

Nakon Drugog svjetskog rata i četverogodišnjeg zatvora u Keniji vraća se u Italiju gdje od 1946. vodi Oceanografski institut u Tarantu, a 1951.-66. predaje parazitologiju na napuljskom Sveučilištu. Njegova najopsežnija istraživanja odnose se na priobalje regije Puglia. Godine 1967. osnovao je Stanicu za biologiju mora u Porto Cesareo, godinu dana ranije i Muzej za biologiju mora koji je 1977. ustupio Sveučilištu u Lecceu (danas Sveučilište Salenta). Muzej nosi Parenzanovo ime baš kao i Muzej podmorja u Tarantu kojem je 1981. darovao svoj speleološki fundus i druge kolekcije.

Autor je više od 300 znanstvenih članaka i nekoliko stotina znanstvenopopularnih. Napisao je 31 knjigu, među kojima su Tenebre luminose (1957.), Carta d'identita delle conchiglie del Mediterraneo (u tri toma, 1970., 1974., 1976.), L'uomo e il mare (1982.), Puglia Marittima (u dva toma, 1983.), Cultura Speleologica (1990.), La Gravina di Ginosa (1992.), Animalia speluncarum Italiae (posmrtno 2002.) i dr.

Otkrio je i opisao 20 novih životinjskih vrsta - riba, puževa, školjaka, protista i dr., a njemu u čast nazvano je 12 vrsta. Bio je član mnogih akademskih institucija, a za svoj znanstvenoistraživački rad višestruko je nagrađivan.

Bavio se i slikarstvom, pa je sam ilustrirao mnoge svoje knjige i priloge u časopisima.