Lasciac, Alois (Luigi), austrougarski državni službenik (Gorica, 19.VII.1858. - Trst, 21.XII.1939.).

Rođen u obitelji slovenskog podrijetla (Laščak, iz gornjeg Posočja), odrastao je u furlanskoj četvrti San Rocco (slov. Podturn) u Gorici.

Diplomirao je pravo u Beču. Karijeru u različitim okružnim kapetanatima Austrijskoga primorja počeo je 1881. Obnašao je dužnost kapetana u Poreču 1896.-1902. Bio je i savjetnikom (1905.) i dopredsjednikom (1917.) tršćanskoga Namjesništva. U I. svjetskom ratu bio je na čelu Odbora za pomoć izbjeglicama s juga (Hilfskomitee für die Flüchtlinge aus dem Süden) u Beču. Predsjednikom novoosnovanoga Zemaljskog upravnog odbora Istarske markgrofovije (Landesverwaltungskommission der Markgrafschaft Istrien) bio je imenovan 3.IV.1916. Vrativši se u Istru posebno se isticao u organizaciji humanitarne pomoći za izgladnjelu pokrajinu.

O vlastitu je trošku 1939. objavio knjigu uspomena.

Bio je brat poznatijeg Antonija Lasciaca (Lasciac Bey, Laščak-beg), arhitekta palače Hediva u Kairu.