Nazor, Ivo, liječnik, neuropsihijatar (Split, 22.VI.1926. - Pula, 7.X.2004.).

U rodnom je gradu završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Maturirao je 1944. na zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945., upisuje medicinu u Zagrebu. Diplomirao je 1952. , a nakon stažiranja i odsluženja vojnog roka, dolazi u Dom zdravlja u Poreču, gdje 1953.-56. radi kao liječnik opće prakse. Zapažen kao daroviti dijagnostičar dobiva specijalizaciju iz neuropsihijatrije u pulskoj Općoj bolnici. Specijalistički ispit položio je 1959. na neuropsihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Povratkom u Pulu ubrzo formira prvi neurofiziološki laboratorij s elektroencefalografskom opremom domaće proizvodnje tadašnje Radioindustrije Zagreb (RIZ). Godine 1962. odlazi na tromjesečni studijski boravak na neuropsihijatrijsku kliniku u njemačkom Würzburgu. Uviđa važnost neurologije u Općoj bolnici u Puli (tadašnja neurologija ima 55 kreveta) te započinje intenzivnu terapiju najtežih stanja i ranu rehabilitaciju hendikepiranih bolesnika. Već 1960-ih njegovom zaslugom nastaje zametak pulske neurofiziologije koja je u mnogo čemu desetljećima na visokoj razini. Početkom 1970-ih uvodi se elektromiografija i analize provodljivosti živaca (EMG/NCV), a paralelno se razvijaju i neuroradiološke tehnike. Tako je prva mijelografija vodotopivim kontrastom, bez uporabe lumbalne anestezije, u tadašnjoj Jugoslaviji učinjena u Puli (Orlić, Vejnović, Nazor, Franić). Poseban interes prim. Nazora bile su epilepsija i migrena, o čemu svjedoče značajni prilozi u medicinskoj periodici.

Bio je rukovoditelj pulske neuropsihijatrije od 1974. do 1979., a od samog početka stvaranja pulskoga Neuropsihijatrijskog simpozija član je kuratorija, sve do 1985.