Schiffrer, Carlo, povjesničar i geograf (Trst, 10.IV.1902. - Trst, 8.II.1970.).

Nakon školovanja u Trstu diplomirao je na Sveučilištu u Firenci obranivši rad Origini dell'irredentismo triestino (1925.). Od 1928. kao profesor na gimnaziji u Trstu pripremao je udžbenike iz zemljopisa. Mobiliziran u talijansku vojsku 1940.-43., ali se protivio fašističkoj politici i potkraj rata postao utjecajan član Socijalističke stranke. Kao asistent u tršćanskom Geografskom institutu pripremao je dokumentaciju koja je u mirovnim pregovorima, na kojima je kao stručnjak i sam sudjelovao, trebala potvrditi pravo Italije na veći dio Julijske Venecije.

Na Sveučilištu u Trstu 1945.-46. predavao je povijest talijanskog preporoda, a 1948-55. obnašao je različite dužnosti u lokalnoj vlasti. Potom se vratio nastavničkom i znanstvenom radu. Zbog njegova antifašističkog uvjerenja obiteljska mu je kuća 1962. izložena bombaškom napadu neofašista.

Objavljivao je u više časopisa te pisao za izdanja Enciclopedia italiana Treccani i Österreichisches biographisches Lexicon. U djelima se poglavito bavio talijansko-slavenskim odnosima u kontekstu zavičajne povijesti: Le origini dell'irredentismo triestino (1813-1860) (1937.), La Venezia Giulia. Saggio di una carta dei limiti nazionali italo-jugoslavi (1946.), Sguardo storico sui rapporti fra italiani e slavi nella Venezia Giulia (1946.), La Venezia Giulia nell'età del Risorgimento: momenti e problemi (1965.), La questione etnica ai confini orientali d'Italia (1990., ur. Fulvia Verani).