Pečarič, Herman, slikar (Spodnje Škofije kraj Kopra, 6.III.1908. - Ankaran, 31.XII.1981.).

Na slikarstvo ga je još kao dječaka potaknuo austrijski časnik, slikar koji je tijekom Prvog svjetskog rata stanovao u njihovoj obitelji. Školovao se za trgovca u Postojni i amaterski je slikao cijelu mladost. Prvo slikarsko obrazovanje stekao je 1930-ih u Mariboru i Ljubljani (Anton Gvajc, Saša Šantel, večernja slikarska škola), nakon što je napustio kratkotrajnu službu u Miljama, jer nije htio potalijančiti prezime, i otišao u Jugoslaviju - najprije u Ljubljanu, pa u Beograd te Maribor. Izlagati je počeo 1940., ali već sljedeće godine, nakon njemačke okupacije Jugoslavije, interniran je i Drugi svjetski rat proveo je u njemačkim zatvorima i logorima. U zarobljeništvu je izradio oko 450 crteža, skica i slika od kojih je sačuvano oko 220, što je najveći logorski likovni opus na području bivše Jugoslavije.

U logoru je upoznao crnogorskog slikara Petra Lumbardu na čiji je nagovor nakon rata otišao u Beograd gdje je na Likovnoj akademiji diplomirao slikarstvo 1950. Potom se vratio u Sloveniju, nastanio u Piranu, gdje je živio kao slobodni umjetnik. Slikao je primorske i istarske motive, 1950-ih u postimpresionističkoj maniri, a 1960-ih bavio se likovnim eksperimentima i geometrijskom analizom motiva. Imao je više od 20 samostalnih likovnih izložbi u Kopru, Beogradu, Izoli, spodnjim Škofijama, Piranu, Portorožu, Ljubljani, Mariboru i Sežani. Velika retrospektivna izložba njegova slikarstva priređena je u Obalnim galerijama u Piranu 1979.

Dvije godine nakon njegove smrti supruga Marija Velikonja Pečarič je s piranskim načelnikom potpisala darovni ugovor kojim je tom gradu, po želji samog slikara, poklonila 141 umjetnički rad, a dio tih crteža i slika izložen je u galeriji koja nosi njegovo ime.