Kapodistrias, Joannis Antonios, političar i diplomat (Krf, 11.II.1776. – Nauplij, 9.IX.1831.).

Mletački grof, potomak je koparske obitelji Vittori, koja se u izvorima spominje od 1329., a koja je nakon sukoba s mjesnom obitelji Verzi (Guerci) izbjegla na mletački Krf i promijenila prezime u Kapodistrias prema gradu svojega podrijetla (Capodistria). Od 1816. bio je ministar vanjskih poslova (s Karlom Robertom Nesselrodeom) na dvoru ruskoga cara Aleksandra I. Grčkom pokretu za oslobođenje od Osmanlija pristupio je tek 1822., kada je izgubio položaj na dvoru. Tada se povukao u Švicarsku, odakle je pružao svesrdnu materijalnu i političku pomoć pokretu.

Godine 1827. izabran je za upravitelja Grčke i time je postao simbolom grčkog oslobodilačkog pokreta. U početku je zastupao tezu da Grci moraju strpljivo čekati ishod sukoba između Rusije i Osmanlija. Iako je bio odgojen u duhu i tradiciji ruskog samodržavlja, vjerovao je u učinkovitost francuskog modela rješenja grčke krize. Bio je autoritaran političar, otvoreno se suprotstavljao elitnim slojevima grčkog društva, zastupnike dogovora s predstavnicima službene vlasti nazivao je »kršćanskim Turcima«, pa je stekao moćne protivnike.

Ubijen je na ulazu u crkvu u Naupliju (Nauplion, grč. Ναύπλιο), novoj grčkoj prijestolnici na Peloponezu koju je sam inaugurirao. Bio je omiljen u puku, poglavito zbog svojih demokratskih postupaka i izraženih nada.

U Kopru mu je 2001. podignut spomenik pred zgradom Pokrajinskoga arhiva, a okolni je trg po njemu dobio ime.