Negri (de Nigris), Giovanni (Johannes), svećenik, vjerski i kulturni djelatnik (Labin, 30.IX.1575. - Sansepolcro, Italija, 6.V.1651.).

U Rim je došao 1594. u sjemenište, kamo ga je poslao pulski biskup među skupinu bivših pitomaca Ilirskoga kolegija u Loretu. Isusovačkom redu pristupio je 1597. te nakon novicijata retoriku i filozofiju učio u Rimskome kolegiju, gdje je 1600.-02. bio u skupini studenata koji uče hrvatski jezik u tzv. Ilirskoj akademiji kod Bartola Kašića. Zatim je godinu dana predavao na gimnazijama u Firenci i Sezzeu (1603.-04.), a teologiju je studirao u Rimu 1606.-09.

Godinu dana je djelovao kao ministar kolegija u Sieni i zatim 1611.-25. ispovjednik (penitencijar) za hrvatske hodočasnike u bazilici sv. Petra u Rimu. Bio je ispovjednik u Città di Castello, u Ilirskom kolegiju u Loretu i Fabrianu. Dužnosti ispovjednika te savjetnika i zamjenika rektora kolegija obavljao je u Camerinu (1632.), Fabrianu (od 1633.), Potenzi Piceni (od 1635.) i u Sansepolcru (od 1642. do smrti). Kao hrvatski penitencijar u Rimu cenzurirao je i hrvatska vjerska i liturgijska izdanja, pa je tako 1617. bio cenzor Kašićeva prijevoda psalama Piesni duhovne. Suvremeni kroničar G. Nappi spominje da je neko vrijeme bio misionar u Africi.