Franco, Nicolò, porečki biskup (Este, oko 1425. - Guarda di Montebelluna kraj Trevisa, 8.VIII.1499.).

Diplomirao je građansko i kanonsko pravo u Padovi te službovao kao notar u Vatikanu, potom je bio kanonik u Esteu i Trevisu, prelat u padovanskoj katedrali, a papa Sikst IV. imenovao ga je 1475. svojim legatom u Španjolskoj gdje ostaje do kraja 1478. U međuvremenu ga je, u listopadu 1476., imenovao i za biskupa Porečke biskupije.

Nakon Sikstove smrti, novi papa Inocent VIII. postavio ga je u veljači 1485. za biskupa u Trevisu. Taj prelazak iz Poreča u Treviso nije bio jednostavan jer mu je trebalo naći zamjenu u siromašnoj i ne baš udobnoj istarskoj dijecezi, a, s druge strane, Venecija je za Trevišku biskupiju imala svog kandidata. U narednim godinama odigrao je značajnu ulogu u delikatnim i napetim diplomatskim odnosima Vatikana i Venecije, praktički je bio prvi papin nuncij u Mletačkoj Republici.

Prema zapisima iz dnevnika mletačkog povjesničara i kroničara Marina Sanuda, Franco je krajem 1490-ih zapao u velike financijske teškoće, navodno zbog luksuza koji si je priuštio, tako da je morao tražiti i papin oprost, koji je od Aleksandra VI. stigao par tjedana prije njegove smrti.