Galijot

Galijot (tal. galeotto), veslač na galiji, slobodnjak ili kažnjenik. Posade galijota popunjavale su se na nekoliko načina: ždrijebom između muških podanika (18-50 godina) pojedinih komuna, sukladno obvezi davanja određenoga broja veslača ratnoj mornarici Mletačke Republike (tal. imbossolatione, gettar le bruschette); od plaćenika dragovoljaca (tal. buonavoglie); od neokovanih nadničara (tal. scapoli); od kažnjenika osuđenih na galiju (tal. forzati); od zarobljenih ili otkupljenih muškaraca (tal. schiavi), pretežito snažnih i izdržljivih Osmanlija. 

Život galijota bio je ispunjen cjelodnevnim naporom, fizičkim prisilama, pritiskom nadzornika (tzv. comit), zvukom zviždaljke i udarcima bičem nadglednika (tzv. agusin) i njegovih dvaju pomoćnika (mozzi) koji su okivali veslače. U luci su prali brod, unosili vodu i namirnice te obavljali svakodnevne vježbe veslanja. Za posjeta različitih dostojanstvenika galijotska se posada odijevala u svečane odore (modre hlače, crvene haljetke i crvene kape), pokazivala svoju vještinu, ali i ponižavajućim vježbama zabavljala uzvanike. Obična odora, koja je uvijek bila vlažna i puna soli, jer se prala samo u moru, sastojala se od košulje i kratkih hlača od gruboga platna. Zimi su dobivali zaštitne kabanice, ali su uvijek bili bosi. Za jakih pljuskova i snježnih oluja, nad dijelom galije s okovanim veslačima (koji su nuždu obavljali ispod klupa) razapinjalo se zaštitno platno i palila peć na ugljen, no smrad bi postajao nepodnošljiv, a pridonosilo je to i širenju zaraznih, napose crijevnih bolesti. Teško bolesni, ranjeni i umrli galijoti bacani su u more, a okovani veslači na morskom su dnu završavali i u slučaju potonuća broda. Sve istarske komune bile su dužne, sukladno veličini pripadajućega područja i broju stanovnika, davati galijote. Primjerice, uoči bitke kod Lepanta (1571) Istra je morala dati 430 veslača: Izola 20, Piran 30, Umag 10, Novigrad 15, Poreč 10, Rovinj 50, Pula 50, Motovun 80, Sutlovreč 30, Labin i Plomin 60, Buzet 30, Grožnjan 6, Vodnjan 24 i Bale 15. Poslije, u siječnju 1571., unovačeno je još 300, a na početku svibnja na »istarsku galiju« ukrcalo se još 300 galijota. Samo u toj bitki sudjelovalo je više od tisuću galijota iz Istre.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.


Literatura

M. Mocenigo Nani, Storia della Marina veneziana da Lepanto fino alla caduta della Repubblica, Roma 1935; R. Roman, Aspetti economici degli armamenti navali veneziani nel secolo XVI, Rivista storica italiana (Napoli), 1954, 46; D. Klen, Galijoti i ratni brodovi na vesla u našoj prošlosti, Pomorski zbornik, 1962, 1; Š. Peričić, Prinos pomoraca iz Kopra, Cresa, Krka i Raba na svojim galijama u Lepantskoj bitki, Adriatica maritima, 1974, 1; D. Klen, Šćavunska vesla: Galije i galijoti na istočnoj obali Jadrana, Pula-Rijeka 1986; A. Zysberg, Les galériens, Paris 1987.

Slučajna natuknica

matične knjige