prometno školstvo

Prometno školstvo, sustav za obrazovanje u prometu.

Najprije se razvilo u pomorstvu. Rovinj i Poreč bili su sjedište peljara, koji su za Mletačke Republike vodili brodove do Venecije. Prvi poznati propisi o osposobljavanju peljara potječu iz 1526. Po njima je peljarom mogao postati svatko stariji od 17 godina, tko je najmanje 7 godina obavljao zanimanje pomoćnika (pedotta di rispetto), dobro poznavao obalu i najmanje dva puta godišnje obavljao putovanja na toj relaciji. Poslije su uvjeti postali stroži te su piloti morali polagati ispit pred komisijom koju je imenovalo mletačko tijelo Senato Mare. Više kapetana galija bilo je iz Istre: braća Ivan, Mate i Augustin Petrina iz Pirana, Ivan Nerent, Nicola Facchinetti, Anton Benussi i Franjo Bervaldi iz Rovinja i dr. Nicola Garzotto detto Sorra dospio je 1735. čak do položaja glavnoga zapovjednika topničkoga kopnenoga sastava Mletačke Republike. Mnogo kapetana duge plovidbe iz Istre bilo je i za austrijske vladavine. Koncentracijom pomorskih i drugih gospodarskih aktivnosti za Austro-Ugarske i poslije Italije, Istrani su se školovali u Trstu i drugdje po Italiji. Oni koji su emigrirali u Jugoslaviju tamo su se i školovali.

Redovito pomorsko školstvo u Istri je započelo 1854., kada je, osim Rijeke i Trsta, i Rovinj dobio sporednu pomorsku školu za kapetane, poručnike, upravitelje stroja i vođe palube. Ta je škola djelovala samo šest godina jer nije bilo dovoljno kandidata. Nakon pripojenja Istre Jugoslaviji željeznicu su napustili Talijani, koji su činili glavni stručni kadar pa je već 1946. bilo organizirano školovanje za prometnike u Podbrdu (Slovenija), u kojemu je sudjelovalo šezdesetak Istrana. Strojovođe su se školovali u Kastvu i Mariboru.

Nakon odlaska anglo-amereričkih snaga u Puli je od rujna 1947. do rujna 1953. djelovao Željeznički tehnikum. Pojedinih godina u njemu je bilo i do 2.600 učenika iz cijele Jugoslavije. Djelovao je na više lokacija, a najveća je bila u bivšoj vojarni na Monte Zaru. Osposobljeno je oko 1.200 promorskih tehničara, 900 elektrotehničara, 700 strojarskih tehničara, 320 građevinskih tehničara i 180 časnika za vojsku. Godine 1953. Tehnikum je bio premješten u Zemun kraj Beograda.

Vojna mornarica je u Puli imala jak školski centar, koji je počeo s radom 1950. i poslije više puta bio reorganiziran. Najprije su se osposobljavali dočasnici, a poslije i časnici strojarske, elektrotehničke i elektroničke struke. U Lovranu je 1953. osnovana i škola za časnike veziste. Od 1956. jugoslavenska je vojska u Puli imala školske centre za obuku pilota.

Najveći prometni školski centar u Istri danas je u Portorožu, gdje se nalaze srednja pomorska škola i Fakulteta za pomorstvo in promet. Već 3.III.1947. počela je raditi pomorska i trgovačka akademija u Semedeli (Kopru), a zatim u Piranu. To je bila baza za Višu pomorsku školu Piran, utemeljenu 24.VII.1960. s nautičkim i strojarskim smjerom. Fakultet za pomorstvo i promet Portorož osnovan je 27.XII.1995.

U Istri djeluje tridesetak autoškola i više škola za osposobljavanje nautičara jahta i brodica.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Radojica Fran Barbalić, "Pomorstvo Istre", u: Pomorski zbornik Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, I, Rijeka 1963.

Slučajna natuknica

Grašić, Josip