Mornarička knjižnica u Puli

Mornarička knjižnica u Puli (potkraj XIX. st. Carska i kraljevska Mornarička knjižnica / K. u. k. Marine-Bibliothek), knjižnica osnovana 1802. u Veneciji pri vrhovnome zapovjedništvu austr. Ratne mornarice. Njezino osnivanje potaknuo je austr. nadvojvoda Karl (1771–1847), ministar mornarice i rata, poklonom temeljnoga fonda od 20 sv. znan. djela. Njemu su se pridružili časnici Ratne mornarice, koji su više godina ustupali dio svojih plaća za potrebe knjižnice, a poslije je njezino financiranje preuzela država (Habsburška Monarhija). Od samoga osnutka bila je znan. i stručna knjižnica namijenjena potrebama mornarice te njezino središnje sabiralište knjiga i periodike s područja pomorstva. God. 1805., u ratu protiv Francuske, Austrija je izgubila Veneciju, a s njom i Mornaričku knjižnicu. Vraćanjem Venecije u posjed Austrije 1814., tamo je zatečen i dio njezina fonda; M. k. bila je predana u Mornarički koledž (Collegio di Marina, Marine-Kadetenkolleg). Tijekom rata za ujedinjenje Italije 1848., Koledž je premješten u Trst, gdje je 1851. pretvoren u Mornaričku akademiju. God. 1850. u Trst je iz Venecije preseljen vjerojatno cijeli fond Mornaričke knjižnice. Tada dolazi do izražaja njezina funkcija središnje knjižnice austr. Ratne mornarice koja prikuplja djela s područja pom. znanosti, znanosti primijenjenih u pomorstvu i djela općeobrazovnoga sadržaja.

Novoosnovana Mornarička zvjezdarnica u Trstu preuzela je 1854. dio fonda Knjižnice, a 1860. je uključena u novoosnovanu hidrografsku ustanovu u Trstu. Pula se 1860-ih izgrađivala kao glavna ratna luka austr. Ratne mornarice, pa je u nju 1865/66. preseljena i knjižnica. God. 1869. u Puli je osnovan Hidrografski zavod (Hydrographisches Amt) u koji je kao zaseban odjel uključena Mornarička knjižnica. God. 1892. preseljena je u zgradu Mornaričko-tehničkog odbora (Marinetechnisches Komitee), osnovana 1885., a 1900. je u njega i organizacijski uključena. U to je doba uočljiv porast nabavljenih djela iz tehn. znanosti i struka. God. 1904. imala je 14944 djela u 43574 sv., a potkraj 1918. 18472 naslova knjiga i periodike. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, u studenome 1918., Pulu je zaposjela tal. vojska, koja je preuzela Knjižnicu. Manji dio fonda je odnesen u Italiju. M. k. pripojena je knjižnici Vojnoga pomorskog zapovjedništva (Biblioteca del Comando Militare Marittimo) u Puli kao jedna od dviju njezinih zbirki, koje su bile spojene 1925., s ukupnim približnim fondom od 50000 svezaka. God. 1943., nakon kapitulacije Italije, Pulu je zaposjela njem. vojska, koja je 1944. cijeli fond Knjižnice preselila na područje današnje Češke; god. 1949–50. preseljena je u Ratni arhiv (Kriegsarchiv) u Beču. God. 1975. Republika Austrija poklonila je Hrvatskoj veći dio očuvanoga fonda Mornaričke knjižnice (oko 20000 sv.), koji je dodijeljen Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Manji dio fonda (oko 11000 sv.) ostao je u knjižnici Austrijskoga državnog arhiva (Österreichisches Staatsarchiv) u Beču, zajedno s inventarnim knjigama. Pulski dio fonda registriran je 1992. kao kulturna spomenička baština Republike Hrvatske. God. 1996. M. k. je kao posebna zbirka Sveučilišne knjižnice premještena u Dom hrvatskih branitelja (zgrada nekadašnjega Mornaričkoga kasina Marinekasino). M. k. u Puli sadržava 6757 naslova u 20371 svesku. Od toga je oko 13000 sv. monografija i oko 7000 sv. časopisa, godišnjaka i novina. Knjižni fond čine isključivo znan. i stručne publikacije znan. udruga i ustanova iz gotovo cijeloga svijeta (najviše iz Europe, ali i iz SAD-a, Rusije, Japana, Južne Amerike), objavljene od XVI. st. do 1918. Očuvane su 3 knjige iz XVI. st. i 10 knjiga iz XVII. st., a najveći je dio fonda (oko 85%) iz XIX. st. Oko 60% fonda (oko 12000 sv.) na njem. je jeziku, oko 15% na francuskom i na engleskom, oko 7% na talijanskom, a oko 3% na latinskom i na ostalim jezicima (španjolskom, švedskom, danskom, portugalskom, ruskom i dr.); na hrvatskom jeziku je 15 sv. Prema sadržaju, u fondu su pretežito zastupljene prirodoslovno-mat. i tehn. znanosti, pomorstvo, hidrografija, oceanografija i znanosti koje se primjenjuju u pomorstvu. Dvjestotinjak rječnika različitih jezika, enciklopedije i leksikoni (npr. Diderot – D’Alembertova Encyclopédie iz 1781–82), povijesna i zemlj. djela te putopisi iz gotovo cijeloga svijeta daju toj knjižnici humanističko-znan. i općeobrazovna obilježja. Manji dio fonda važan je za Pulu, npr. stotinjak znan. publikacija pulskoga Hidrografskoga zavoda. Mnogobrojna djela o Austro-Ugarskoj Monarhiji važna su za proučavanje povijesti Hrvatske. Vrijednost fonda Knjižnice ne proizlazi samo iz mnogih rijetkih primjeraka knjiga, već isto tako i iz pomorsko-znan. obuhvatnosti njezina fonda i iz nabavljanja znan. relevantnih publikacija s toga područja iz cijeloga svijeta.

 

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

W. Wagner, Zur Geschichte der k. und k. Marinebibliothek, Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs, 1962, 15; R. Lukin, Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine Bibliothek), Pula 1986; W. Wagner, B. Dobrić, Mornarička knjižnica. Knjižnica austrougarske Mornarice – K. u. k. Marine – Bibliothek, Pula 1997; B. Dobrić, Kultura čitanja i nacionalni pokreti. Čitalačka društva i knjižnice u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, Pula 2003.

Slučajna natuknica

Vid Omišljanin