Antun iz Rovinja (zvan Hromi; lat. Anthonius de Rovigno claudus), klesar (? Rovinj, XV. st.). Spominje se u notarskim spisima iz druge polovice XV. st. kao majstor klesar (»tayapera«) nastanjen u Rabu, gdje se u to doba gospodarskog uspona, kao i u drugim gradovima na istarskoj jadranskoj obali, popravljaju stara zdanja i grade nova. Kamen se za te radove brao na otoku, u Dalmaciji, ali i u Istri, odakle su dijelom stizali i majstori. 

Tako Antun iz Rovinja prema ugovoru iz 1451. izrađuje za palaču Kolana Crnote u Rabu gotičke prozore sa stršećim doprozornicima ukrašenima cvjetnim akroterijem (za 16 dukata), kameni umivaonik s lukom i akroterijem te nekoliko menzola, sve u »dobru kamenu iz Istre«. Godine 1453. ugovara s graditeljem Jurjem Dimitrovim Zadraninom da po njegovu nacrtu, zajedno s klesarom Jurjem iz Modruše, izvede za crkvu sv. Eufemije u Kamporu trijumfalni luk apside i križna rebra nad svetištem, kamene dovratnike na dvojim vratima te nekoliko prozora. Za to je gradilište još 1458. dobavljao kamen, zajedno s bratom Nikolom. Iako je crkva pretrpjela više promjena, Antunov trijumfalni luk i šiljati svod križnih rebara još su uščuvani. Djelovao je u prijelaznom stilskom razdoblju: rad mu je obilježen značajkama gotičkog sloga, ali se u njemu naziru i ranorenesansni sastojci.