Bianco, Bruno, komercijalist, pjesnik i pisac, kulturni pregalac (Pula, 25.I.1938. - Venecija, 24.IX.2015.).

Djed i sestra Flora poginuli su mu u teškoj nesreći u Puli 1936. kada je tijekom jedne svečanosti tegljač topova pregazio i ranio više desetaka građana, a šestoro usmrtio. S ocem, koji je bio upravitelj stroja na brodu, i majkom u travnju 1944. iz ratne Pule bježi k tetki u Đenovu. Tu pohađa katoličku školu reda marista koji su mu uz vjerske vrijednosti usadili i ljubav prema kulturnim. Godine 1952. obitelj se preselila u La Speziju. Na dvogodišnje služenje vojnog roka odlazi 1956., potom se 1958. nastanjuje u Veneciji. Tu je 1961. završio Pomorsku školu (Istituto Navale), pa je godinu i pol dana plovio, ali je 1963. odustao iz obiteljskih razloga te se zaposlio u osiguravajućoj kući Assicurazioni Generali u Veneciji. Vjenčao se 1964. sa Sandrom Luderin i sele se u venecijanski Lido gdje će živjeti do smrti.

Školujući se uz rad 1966. diplomirao je statistiku na Sveučilištu u Padovi. Drugu će sveučilišnu diplomu steći 1978. na venecijanskom Fakultetu za poslovnu ekonomiju. Početkom 1980-ih okreće se privatnom poduzetništvu kao komercijalist, 2001. osnovao je tvrtku Studio commercialisti associati, a od 2006. bio je i mirovni sudac.

Od mladosti se zanima za kulturna zbivanja, u La Speziji upoznaje kantautora Fabrizija De Andréa, druži se s pjesnikom Vittorijom Fioravantijem, tekstopiscem Robertom Danéom, fotografom Sergiom Fregosom, a kasnije je u Lidu, s Attilijom Carminatijem i Giacomom Bernasconijem, bio svojevrsno pjesničko "trojstvo" koje je animiralo lokalnu literarnu scenu. Osim poezije njegova strast bijahu klasična glazba, posebno opere, fotografija (sam je razvijao fotografije), strani jezici, umjetnost, filozofija... Pjesme piše već tijekom boravka u La Speziji, objavljuje ih u raznim dnevnicima i časopisima. Radovi su mu nagrađivani na nacionalnim i međunarodnim literarnim natječajima: "Ugo Foscolo" (religiozno pjesništvo, Venecija 1983.), "Walter Tobagi" (1997.), "Gianni Spagnol" (2005.), "Città della Spezia" (2006. i 2007.). Objavio je zbirke pjesama Domani e Oltre (Venecija 2006.) i Rêveries (Venecija 2013.), romane Rosavestita - Un'adolescenza (Bologna 2008., iste godine pohvaljen na natječaju "Città della Spezia") i Fuzzy. Andare con logiche diverse (2013.) te pripovijetke Racconti onirici (2014.).

Dugo godina slaboga zdravlja, umro je u venecijanskoj bolnici, a neobjavljen mu je ostao roman Giulio e l'esodo da Pola, u kojem pripovijeda i o dijelu svojega djetinjstva u Puli, o svojim povratcima u rodni grad i o prijateljstvu sa Sergiom Endrigom, znamenitim pjevačem, kantautorom, također rodom iz Pule. Pula mu je, uz Pariz, bila najvoljeniji grad i u nju je, i u Istru, od polovice 1960-ih razmjerno često navraćao.