Centarhija (srednjovj. lat. centarchia: stotnija, prema centarchus: stotnik, satnik, od lat. centum: sto i grč. ἀρχός: vođa, prvak, gospodar), u srednjovjekovnoj franačkoj državi dio grofovije, najmanja jedinica državnog ustroja. Pojam potječe iz germanske pravne predaje (dio plemena koji se sastoji od stotinjak obitelji). 

Nakon što su Franci osvojili Istru, počeli su u njoj uvoditi feudalizam, organiziravši je u grofoviju, podijeljenu na centarhije. Centarhijama su upravljali centarsi, koji su također imali vojnu vlast te sudsku vlast nad pukom u manjim sporovima; njih je postavljao grof i u svemu su bili odgovorni grofu. U starijem hrvatskom povijesnopravnom nazivlju (npr. Veprinački statut) rabili su se izrazi satničija i satnik i sl. (V. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik, Zagreb 1975).