Eutrofikacija

Eutrofikacija (grč. εύτρoφία: dobro hranjenje), povećanje primarne proizvodnje org. tvari u vodenim ekosustavima zbog stalnoga vanjskog unosa hranjivih soli (posebice nitrata i fosfata). Eutrofikacija može biti prirodna ili može nastati djelovanjem čovjeka zbog prekomjernog ispuštanja hranjivih tvari u otpadnim vodama, ispiranja poljop. površina uz masovnu upotrebu umjetnih gnojiva i dr. Dok je prirodna eutrofikacija pozitivna za ekosustav (povećava biološke resurse uz rijetke negativne posljedice), utjecaj čovjeka može narušiti ekološku ravnotežu uz vrlo štetne posljedice. 

Prekomjernom proizvodnjom organskih tvari, iznad granice mogućnosti razgradnje ekosustava, znatno se povećava potrošnja otopljenoga kisika. Osobito u ljetnom razdoblju može doći do nestašice otopljenoga kisika u pridnenom sloju (anoksija), uz masovni pomor pridnenih, posebice nepokretnih organizama. Moguće su i promjene u sastavu zajednica zbog većeg udjela vrsta koje su manje korisne za prehrambeni lanac, a u krajnjem slučaju razmnožavaju se organizmi čiji su metabolički proizvodi toksični. Stoga je procjena stupnja eutrofikacije i ekološkoga stanja mora važna za planiranje i upravljanje prostorom u priobalnom području te za očuvanje ekološke ravnoteže u moru. Trofički indeks jedan je od općih pokazatelja stupnja eutrofikacije određenoga morskoga područja. Prema toj klasifikaciji, u sr. i ist. dijelu sjev. Jadrana (zap. obala Istre) prevladavaju oligotrofne vode (s niskom primarnom proizvodnjom) s eutrofnim epizodama. Eutrofne se vode, nastale u prvom redu utjecajem čovjeka, uglavnom nalaze na zap. dijelu sjev. Jadrana, posebice u području oko ušća rijeke Pad. Utjecaj slatkovodnog donošenja hranjivih soli najizraženiji je u proljeće i ljeti. Tada se zbog vrtložnoga strujanja smanjuje brzina izmjene voda između sjev. i sr. Jadrana, pa se može povisiti stupanj eutrofikacije obalnog područja zap. Istre. U proljeće i ljeto 1977. zbog povećanoga protoka rijeke Pad proizvodnja org. tvari, bila je prekomjerna, a u pridnenim slojevima znatno smanjena koncentracija kisika (ponegdje se pojavila i anoksija). U jesen 1989. anoksija je nastupila na području od oko 2000 km2 u istočnom, manje eutrofnom dijelu istar. obale zbog nepravovremena miješanja u vodenom stupcu, tj. nepotpune brzine izmjene vode između sjev. i sr. Jadrana.


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Metvica, Menta