Gimnazija u Izoli, javna školska ustanova, utemeljena nastojanjem kanonika Antonija Pesara (Izola, 2.II.1750. - Izola, 12.XII.1812.), dekretom mletačkog Velikoga vijeća 7.VI.1794.

Prostore je dobila u nekadašnjem izolskom servitskom samostanu; školsko vijeće (Collegetto) sastojalo se od 12 uglednih građana. U trima razredima (gramatika, retorika, filozofija) poučavala su trojica učitelja duhovnika. Gimnazija je djelovala do smrti prvoga rektora Pesara, a potom, obnovljena 1814., do 1820. Posljednji rektor bio je Izolanin don Bortolo Vascotto, a pri ukidanju u njoj su poučavala četvorica profesora.