Małecki, Mieczysław Bronisław, poljski jezikoslovac, dijalektolog (Mielec, Poljska, 14.VII.1903. - Kłodzko, 3.IX.1946).

Na Jagiełłońskom sveučilištu 1923.-27. studirao je poljsku i slavenske književnosti i romanistiku. U sklopu razmjene s Jugoslavijom, 1927.-29. obavljao je različita dijalektološka istraživanja u Hrvatskoj na kojima se temelji njegova doktorska disertacija Cakawizm i mazurzenie (1927.), što ju je Poljska akademija znanosti objavila pod izmijenjenim naslovom Cakawizm z uwzględnieniem zjawisk podobnych. Istraživanja istarskih ikavsko-ekavskih, cakavskih i ćićkih govora te prvu njihovu klasifikaciju i opis objelodanila mu je 1930. Poljska akademija znanosti pod naslovom Przegląd słowiańskich gwar Istrji.

Godine 1929.-35. bio je viši asistent na Studiju slavenskoga jezikoslovlja (Seminarium Językoznawstwa Słowiańskiego), zatim suradnik Povjerenstva za jezik Poljske akademije znanosti. Također je 1932.-33. proučavao makedonske dijalekte u Grčkoj, 1933.-34. provodio filološka istraživanja u Jugoslaviji, a 1934. u Rumunjskoj. Godine 1935.-37. bio je višim asistentom na Studiju za poredbenu gramatiku, potom izvanrednim profesorom za južnoslavensku filologiju. Zajedno s profesorima Jagiełłońskoga sveučilišta 1941. uhićen je i prebačen u koncentracijski logor Sachsenhausen, potom u Dachau.

Tijekom rata surađivao je u radu tajnoga Jagiełłońskoga sveučilišta i prikupljao materijal za rječnik njemačkih posuđenica u poljskom jeziku. Od 1945. bio je profesorom na Jagiełłońskome sveučilištu na novoosnovanoj Katedri za slavensku dijalektologiju te članom Akademije. Pokrenuo je Biblioteku slavenskoga studija. Uz mnogobrojne radove o poljskoj i slavenskoj dijalektologiji i povijesti jezika, o istarskim govorima također je objavio radove: Naseljavanje Slavena u Istri u svjetlu lingvističkih istraživanja (izlaganje na I. međunarodnom kongresu slavista u Pragu, 1929.); Govor Ćića i njihovo podrijetlo; Praslavenski /ĕ/ u ikavsko-ekavskim dijalektima srednje Istre; O podjeli govora Krka.

Na slovenskom području razlikovao je dva govora: jugozapadni pomjanski, koji je u razvitku monoftonga srodniji hrvatskim istarskim govorima, i sjeveroistočni dekanski govor, koji je u razvoju diftonga i samoglasničke redukcije čisto slovenski.