Zatka, vrsta zemljišnoga posjeda u Istri u prošlosti.

Naziv je nejasna postanja, vjerojatno dolazi od zadnja strana, ono što je iza, straga, a spominje se već u Istarskom razvodu.

U različitim je dijelovima poluotoka imao drugačije značenje. Na području Istarske knežije značio je posjede, obično vrlo velike, koji su bili u povlaštenom položaju prema feudalcu u odnosu na posjede ostalih podanika (kmetova). Zatke su bile oslobođene izravnih urbarijalnih podavanja jer je njihov posjednik (zatkar) svoje obveze prema feudalcu podmirivao na drugačiji način. Nisu svi zatkari sami obrađivali zatke, već su ih davali u zakup. U tom, habsburškom dijelu Istre najviše ih je bilo na Žminjšćini.

U mletačkom je dijelu Istre (Labinšćina, Barbanština) zatka označivala iznajmljeno imanje (zemljište s kućom i gospodarskim zgradama), koje napoličar (soč, sočal) obrađuje sa svojom obitelji. U Barbanu su vlasnici zatki bili obvezani plaćati feudalnu desetinu. Postojale su privatne i crkvene zatke. Na Labinšćini su se zadržale do XX. stoljeća; za razliku od štancija (stancija) u drugim dijelovima Istre, na kojima je moglo živjeti i više obitelji kolona, zatka je tamo uvijek značila iznajmljeni posjed koji obrađuje jedna kolonska obitelj.