Conversano, Romano, slikar (Rovinj, 30.VIII.1920. - Milano, 22.VII.2010.).

Otac mu je bio iz Apulije, a majka Rovinjka, kći slikara Giuseppea Bina. Nakon studija na likovnoj akademiji u Veneciji (Accademia di Belle Arti), koji je završio 1940., nekoliko je godina predavao likovni odgoj u Puli.

U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je u talijanskom pokretu otpora, a u Bellunu je 1944. imao prvu izložbu te organizirao slikarski kružok za mlade umjetnike, među kojima su bili i budući slikari Tancredi i Romano Parmeggiani. Prijateljevao je sa slikarom Emiliom Vedovom i piscem Rodolfom Sonegom. Od 1946. do 1954. živio je u Roveretu, u Trentinu, doprinoseći živosti lokalne kulturne i umjetničke scene.

Bio je na dužim studijskim putovanjima u Francuskoj, Španjolskoj i Belgiji (Flandrija), koja se ogledaju i kao "periodi" u njegovom stvaralaštvu. Njegova impresioniranost ritmičkom arhitekturom spilja (las cuevas), koje su nekoć u tufu dubili pastiri i poljoprivrednici u Guadixu u Andaluziji, utjecala je na mnoge kasnije radove.

Od 1954. živio je i radio u Milanu, a 1957. restaurirao je malu utvrdu na stijeni nad morem u mjestu Peschici u Apuliji, u nacionalnom parku Gargano, kamo se povlačio i stvarao. Uz potonje boravke vezan je njegov opus Puglia antica, posvećen pejzažima i arhitekturi te regije. I rodni je Rovinj, za koji je bio emotivno vezan, slikao s uvjerljivom strašću. S druge strane, velik dio njegova stvaralaštva posvećen je ženi i njezinoj senzualnosti. Autor je brojnih aktova, omiljene su mu bile žene talijanskog juga, a jedan njegov slikarski serijal nosi naziv Donne d'oggi. Slikao je ulja na platnu, ali i pastele, crteže tušem, grafike, litografije te profinjene akvarele. Zanimljivo je primijetiti da je istu slikarsku paletu, od orahova drveta, upotrebljavao još od 1943. miješajući i nanoseći boje kistom, a i prstima.

Imao je brojne izložbe širom Italije - Bologna, Bergamo, La Spezia, Brescia, Mantova, Vicenza, Bolzano, Biella, Trento, Rovereto, Verona, Milano, a više je puta izlagao i u Trstu, u galeriji Rettori Tribbio 2. Sudjelovao je na brojnim talijanskim likovnim natječajima i izložbama - XXIV Biennale u Veneciji, VII Quadriennale u Rimu, Biennali trivenete u Padovi, Permanente u Milanu, Mostra nazionale artisti giuliani e dalmati 1953. u Veneciji... Radovi mu se nalaze u mnogim javnim prostorima, poput sjedišta Vijeća ministara u Rimu, općinske uprave u Milanu, sjedišta regije Trentino-Južni Tirol, Muzeja suvremene umjetnosti u Vicenzi, Instituta grafičkih umjetnosti u Bergamu i dr., te u privatnim zbirkama širom Evrope i u SAD-u.

Dobitnik je nagrade milanske općine Ambrogino d'oro (1974.), od 1980. bio je član ugledne kulturne institucije Accademia degli Agiati u Roveretu, a od 2002. počasni je građanin općine Peschici.

Posmrtne retrospektivne izložbe njegovih radova priređene su u Milanu, Roveretu, Pisi.