Ušić, Josip, aktivist udruga slijepih i slabovidnih osoba (Valtura, 6.IV.1922. - Pula, 27.XI.1986.).

Teški materijalni uvjeti života na istarskom selu, a i fašistički režim, onemogućili su mu da nakon pet razreda osnovne škole nastavi školovanje. U Drugom svjetskom ratu priključio se narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), aktivan je u mjesnom narodnooslobodilačkom odboru (NOO), a kao borac sudjeluje u narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) od srpnja 1944. do kraja rata. Zbog ratnih uvjeta i loše ishrane javili su mu se problemi s vidom, koje tijekom rata nije bilo moguće liječiti. Nakon rata zbog pogoršanog je vida hospitaliziran u pulskoj bolnici, gdje je proveo gotovo četiri mjeseca. Potom napušta Pulu, koja je pod anglo-američkom upravom, i odlazi u Rašu, zapošljava se na melioraciji rijeke Raše pa u Oblasnom građevinskom poduzeću za Istru. Sudjeluje i na dobrovoljnim radnim akcijama, s izgradnje pruge Šamac-Sarajevo vratio se u Pulu sa značkom udarnika. U Puli je radio u Ugostiteljskom poduzeću, pa Uljaniku i na kraju u Osnovnoj školi "Neven Kirac" (danas OŠ Šijana), a zbog gubitka vida otišao je u prijevremenu invalidsku mirovinu.

Društvenopolitički aktivan je u Socijalističkom savezu radnog naroda i Savezu udruženja boraca NOR-a, a posebno je zaslužan za osnivanje Saveza slijepih u Puli i Istri. Savezu slijepih općine i kotara Pula, osnovanom u veljači 1951., bio je prvi tajnik, a od 1958. i dugogodišnji predsjednik. U Savezu slijepih Istre bio je aktivan do smrti. Bio je bio član viših rukovodećih tijela Saveza slijepih - Oblasnog odbora u Rijeci i plenuma Republičkog odbora (Hrvatske) u kojemu je, polovicom 1960-ih, bio član Izvršnog odbora.

Bio je i dugogodišnji darivatelj krvi, a za iznimnu društvenu aktivnost odlikovan je 1967. Ordenom rada sa srebrnim vijencem SFRJ.